Novine o Papinu rođendanu

Večernji list gotovo u detalje opisuje sutrašnji Papin radni dan, a slavlje je 85.og rođendana sveo na obiteljsko ozračje te na primanje tek posebne delegacije iz Bavarske. Papin osobni tajnik, mons. Georg Gänswein priredio je za tu zgodu posebnu knjigu u kojoj neke od poznatih osoba iz politike, Crkve, sporta, novinstva govore o svojim doživljajima Papine osobnosti. L'Osservatore Romano u današnjem broju tako iz knjige izdvaja svjedočanstvo kardinala Kurta Kocha, njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea te poznatoga nogometaša Franza Beckenbauera.
Dok pročelnik Kongregacije za jedinstvo kršćana govori o gorušičinu zrnu koje se razvilo i koje donosi plodove sukladno sa željama Drugoga vatikanskoga sabora poglavito preko malih skupina zauzetih vjernika. Njemački ministar financija ostao je, kao uostalom i sav politički svijet, iznenađen Papinim govorom u Berlinu o zadaći političara i brizi za opće dobro. Beckenbauer opisuje svoj susret s Papom diveći se njegovoj jednostavnosti i toplini, što ga je promijenilo te je i on poslušao Papu i češće ide u crkvu da bi mogao svjedočiti.
Današnji talijanski katolički dnevnik Avvenire donosi i neke zanimljivosti o Papi koji osvaja, kako se već ističe na naslovnici, ali i mnoge čestitke poznatih ljudi. Od zanimljivosti vrijedno je istaknuti njegovo prijateljstvo s profesorom prava u Regensburgu te papine ljudske topline i bliskosti s cijelom njegovom obitelji.
Vrlo je vrijedan prilog Giannija Gennarija o teologu Ratzingeru i njegovu shvaćanju Drugoga vatikanskoga sabora i svijeta te to sažeto ističe u naslovu: 'Obnova u vjernosti'. Autor zapravo donosi događaj još iz pripravne faze za Koncil. Nekoliko je mjeseci prije početka Sabora kölnski kardinal Joseph Frings mladoga teologa zamolio da mu napiše predavanje o očekivanjima od Koncila u suočavanju sa suvremenom mišlju. Kardinal je, naime, bio pozvan da to predavanje po želji kardinala Sirija održi u Genovi. Tekst je toga predavanja dospio i do blaženoga pape Ivana XXIII. koji se kardinalu Fringsu posebno zahvalio istaknuvši da je upravo to želio s Koncilom, kad ga je sazvao. Tada je kardinal priznao da je cijelo predavanje napisao mladi teolog Josef Ratzinger.
S današnjega motrišta, mogli bismo to ondašnje Ratzingerovo predavanje shvatiti i kao začetak nove evangelizacije o čemu će biti i posebna Sinoda biskupa u listopadu ove godine upravo o pedesetoj obljetnici početka Drugoga vatikanskoga sabora. Inače predavanje ima četiri bitne točke pa ćemo ih kratko navesti. Inače su zbivanja nakon Prvoga vatikanskoga sabora i susljedne duboke promjene upravo zahtijevale saziv novoga sabora, čija očekivanja Ratzinger ovako nabraja:
Prvo je iskustvo jedinstva ljudskoga roda. Svekolikim se napretkom došlo do većeg međusobnog prožimanja i izmjene među narodima, što olakšava sveopće poslanje Crkve, koja i jest katolička, univerzalna. No u prihvaćanju materijalističkih shvaćanja valja unijeti kršćansku poruku. Negativno iskustvo dvaju velikih ratova među mnoge je nekršćanske narode unijelo nepovjerenje prema kršćanima i uopće prema Zapadu. To bi imalo dovesti do velikoga poštovanja prema duhovnoj baštini svakoga pojedinoga naroda, što opet pruža Crkvi novu mogućnost hoda prema univerzalizmu jer ona ne pripada nijednom narodu, pa svoje poslanje može lakše ispunjavati upravo u svakom pojedinom narodu, napose što se tiče temeljnih zahtjeva za mirom, pravdom, dijalogom.
Druga sastavnica današnje uljudbe jest silna moć tehnike koja je duboko promijenila čovjekov odnos prema prirodi kao Božjem djelu te joj je dala profanu označnicu koja se očituje zapravo kao novo poganstvo.
Treći je zahtjev pogotovu glede vjere u znanost, kad se nastoji sve protumačiti znanošću, pa i najintimnije ljudske stvarnosti ili kad se pred grijehom pribjegava psihoanalizi. Čovjek, međutim, i za znanost ostaje još uvijek neprotumačiva i nedosegnuta tajna u svojim bolima, i žalostima, u svojoj ljubavi ili u svojoj težnji za beskrajnim odnosno za Bogom. Uza sav napredak čovjek se osjeća sam i valja ga ponovno naučiti shvaćati jezik svoje samoće, pa je zadaća Crkve u tome zadivljujuća da mu pomogne pri tim otkrićima ostavljajući i neke ustajale forme ali postajući u biti i načinu sve ozbiljnija.
Četvrta označnica suvremenoga svijeta jesu ideologije odnosno sustavi koji vode suvremenu misao poput liberalizma i marksizma i oni su zamijenili mjesto vjere jer ne zahtijevaju prihvaćanje transcendencije. No i unatoč zastranjivanjima čovjek teži prema nečem trajnom, vrijednom, pa je zadaća Crkve da u tim ideologijama otkrije vječne vrednote.
Ako se s toga motrišta onda čitaju i dokumenti Drugoga vatikanskoga sabora, a kao njegov plod Katekizam Katoličke Crkve, onda nam je i razvidna poruka Koncila i njegovi odgovori suvremenom svijetu.