Bivši predsjednik talijanskog Ustavnog suda o temeljima prava na život i prava na
priziv savjesti
Uvođenje u nacionalna i internacionalna zakonodavstva priznavanja osobe od samoga
začeća i poštivanja priziva savjesti za sve one koji ne kane sudjelovati u dragovoljnom
prekidu trudnoće, dvije su vrlo vruće teme. U intervjuu objavljenom u časopisu „Sì
alla vita“ profesor Cesare Mirabelli, poznati talijanski pravnik i bivši predsjednik
Ustavnoga suda, objasnio je temelje prava na život i prava na priziv savjesti. Na
primjedbu kako mnogi zahtijevaju da se u nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvima
točno odredi da život počinje začećem, rekao je da talijansko zakonodavstvo u zakonu
194 tvrdi, unatoč izvrtanjima, da država jamči i štiti ljudski život od samog početka,
a to znači od začeća, znači da je bitno pravo na život, a moglo bi ga se još i potvrditi
i ustavnom odredbom. Ako bih se imao opredijeliti onda ne bih rabio izričaj „osoba“,
opredijelio bih se za 'zaštita života i pravo na život od samog začeća', obranu života
od začeća do prirodne smrti, a to bi moglo biti i međunarodno uporište. Smatram da
se tehnički izričaj ima izoštriti da bude još jasnije pravo ljudskog bića na život
od samog začeća – istaknuo je profesor Mirabelli. Osvrćući se na novi mađarski
ustav koji tvrdi da svatko ima pravo na život i na ljudsko dostojanstvo te da fetus
bude zaštićen od samog začeća, rekao je da je mađarski ustav s pravnog gledišta utemeljen
jer začetak ima pravo na rođenje, nositelj je prava na život. To je ispravno shvaćanje,
začetak ima pravo na život. Pravo začetka na život ima biti okosnica ustavne rasprave
i postavke međunarodnih ugovora – ustvrdio je profesor Mirabelli. Na primjedbu
kako je mađarski ustav izazvao žučna protivljenja jer dovodi u pitanje sve zakone
koji omogućuju dragovoljni prekid trudnoće, profesor je rekao da mnoga zakonodavstva
štite život od samog začeća. Brazilski civilni zakonik predviđa osobnost začetka.
Jasno je napisano da „civilna osobnost osobe počinje s rođenjem, ali zakon jamči pravo
začetku da se rodi. Takvo je poimanje u skladu s tradicijom „rimske pravne“ škole.
Smatram vrlo prikladnim ustavno i međunarodno potvrđivanje priznanja prava od samog
začeća. Glede zakonodavstava koja ovlašćuju dragovoljni prekid trudnoće, pa i talijanskog
zakona, pravno se temelji na zaštiti života začetog djeteta, na zaštiti života i zdravlja
majke. Činjenica da je praksa drukčija ne ruši pravni temelj zakona – ustvrdio je
profesor Mirabelli. Osvrćući se na pravo priziva savjesti, rekao je da u zakonu
o dragovoljnom prekidu trudnoće ne postoji obveza sudjelovanja u svim radnjama koje
se odnose ili prethode dragovoljnom prekidu trudnoće. Obveza se odnosi na potporu
nakon zahvata i hitne slučajeve kad je život majke u opasnosti. Zakon uvelike štiti
pravo priziva savjesti. Ne može se na zakon primijeniti ograničavajuće tumačenje jer
pravo na priziv savjesti štiti temeljno pravo osobe, ne može se dakle one koji se
pozivaju na pravo priziva savjesti siliti na radnje povezane s dragovoljnim prekidom
trudnoće – objasnio je profesor Mirabelli i dodao: Zakon jasno veli da zdravstveno
i pomoćno osoblje nije obvezno sudjelovati u radnjama koje su potrebne zahvatu dragovoljnog
prekida trudnoće, a to su prethodne radnje. Od kardiologa se zahtijeva niz radnji
potrebnih zahvatu dragovoljnog prekida trudnoće. Osim toga pravo se na priziv savjesti
ne može ograničiti ili priznati samo nekima, diskriminirajući druge. Glede toga u
članku 9 zakona 194 od 1978. godine zakona o pobačaju, jasno piše da „priziv savjesti
oslobađa zdravstveno i pomoćno osoblje od posebnih procedura i potrebnih radnji usmjerenih
na prekid trudnoće, ali ne od potpore prije i nakon zahvata. Zakon objašnjava da se
zdravstveno i pomoćno osoblje može pozvati na pravo priziva savjesti pismenim očitovanjem
volje poslanim Odjelu za javno zdravstvo pri nadležnoj mjesnoj agenciji – zaključuje
profesor Mirabelli.