Prateći zbivanja u Hrvatskoj preko tiska i elektronskih medija, stječe se dojam da
je vrlo teško biti objektivan. Diže se nerazmjerna galama na skup desničara u Zagrebu,
a gotovo se neopazice manipulira s poskupljenjem struje. To su ta dobra stara vremena
iz razdoblja komunizma koji je obećavao raj, a stalno posezao za novcem naroda. Slično
je i s vjeronaukom. Pitaju se za mišljenje različiti ljudi za koje se unaprijed zna
da će zagovarati postupke sadašnjih ministara, ali se ne želi čuti ni vidjeti razložni
članak o tome u Večernjem listu. Ministar nudi radna mjesta mladima,
ali da dvije godine rade besplatno, dok narod to na elektronskim portalima odmah pretvara
u računicu o tome ne bi li političari na različitim razinama dvije godine radili besplatno,
pa bi u proračunu bilo više novca za socijalu. Kad se tako malo okrene ploča, onda
je razvidnije da baš Crkva i ne dobiva puno novaca iz proračuna, ali taj se novac
vraća ljudima preko Caritasa, dok se novac političara u Caritasu ne može vidjeti.
Slično je i s problemom Bleiburga. Ali to je problem samo za jednu ideologiju koja
je poražena ali se još uvijek trza pod krinkom antifašizma. Samo je Slobodna Dalmacija
donijela vijest o misi za poginule hrvatske branitelje i žrtve Kevine jame, ali i
za sve domoljube, rodoljube i bogoljube, kako je istaknuo biskup Jezerinac, govoreći
o onima koji su od partizanske ruke stradali 1943. i 1944. u Radošiću i okolici, a
o tomu se nije smjelo govoriti sve do 1990. Početak sustavnog pokolja ljudi, kazao
je također vojni ordinarij, bio je u drugoj polovici listopada 1944. u Tovarniku,
Vukovaru, a nakon rata služe nam kao primjer Jazovka, Macelj, Dravograd i Maribor.
Najčešće su žrtve bili civili, svećenici i redovnici. Sve su to činili jugokomunisti
koji su se prekrivali, a neki to čine i danas, nedodirljivim plaštem antifašizma.
Na žalost i ekonomski moćnici iz Europe ne dopuštaju da se sazna sva istina o tim
događajima, zaključio je biskup Jezerinac.