Gradišćansko-hrvatski vazmeni običaji

U prošli dani svečevali su katoličani širom svita veliko “Sveto vazmeno trodnevlje”. Spominjali smo se Zadnje večere, muke i smrti Jezuševe a sada slavimo 50 dani dugo sveti Vazam. Prem je Katoličanska Crikva jedna, ipak dobila su ova slavlja u svakoj zemlji i na svakom jeziku svoj potpuno vlašći oblik ter su tokom povijesti postali različni običaji. Kako ada slavu Gradišćanski Hrvati Veliko sveto trodnevlje i Vazam?
Ča smo si mi sobom donesli iz stare domovine a ča je od onda novoga nastalo?
Veliki četvrtak stoji potpuno u znaku slavlja Zadnje večere Gospodinove. Napodne se u mnogi obitelji za objed kuha i ji špinat. Ovu navadu preuzeli smo od naših nimško-govorećih susjedov ter ov običaj temelji na krivom razumivanju nimškoga imena za “Veliki četvtak”. Na nimškom jeziku se ov dan zove “Gründonnerstag” i na moderni način čitanja ovo doslovno znači “Zeleni četvrtak”. Nek malo gdo još zna, da se u ovom imenu skriva nimška rič za plakati “weinen”- tako je postao iz ”Četvrtka plakanja” (nad mukom Jezuševom) “Zeleni četvrtak”, kada se objeduje zeleni špinat. Jur odavno na Veliki četvrtak zamuknu po “Slavi” zvoni i orgulje kot znak tuge i žalovanja nad mukom i smrću Jezuševom i ponovno zaglušu stoprv na “Slavu” u Vazmenoj noći. Dici se veli: “Zvoni odletili su u Rim”.
Na Veliki petak se po liturgiji Muke Gospodinove položi štatua mrtvoga tijela Jezuševoga u grob ter se grob nakinči cvijećem i svićami. Vjerniki do Vazmene noći pohadjaju ov “Sveti grob” i molu pred njim. Pokidob se ove dane ne zvoni, ali ljudi tribaju biti opomenuti na Andjeosko pozdravljenje i liturgiju, obrede u crikvi, idu dica sa škrebetaljkami po selu. Za ovo škrebetanje nagradjena su na Veliku subotu. Prije dobila su (vazmena-črljena) jaja, danas su to zvećega slatkarije.
Navada i običaj, ki se na Vazam i kod nas nesmi izostaviti, je vazmeno lagoslavljanje jilišev. Na Vazmeno jutro - danas dostkrat jur u Vazmenoj noći - donesu se u svetačno nakinčeni košara udimljeno meso-vazmena šunka, jaja, hren i kruh (u neki krajina i vrtanj) na blagoslavljanje u crikvu ter se onda u obitelji pojidu, blaguju. Kot dite sam još doživio, kako se je u stanu mojih starih starjih točno na to pazilo, da ništ od blagoslovljenih jilišev nije došlo med otpatke i u smeće, nego ostatki, ki se nisu mogli jisti, požgali su se ili posijali u zemlju ter je iz njih iznikla takozvana “Božja mrvenica”.
Na Vazmeno jutro idu kod nas neki vjerniki rano jutro “iskati Boga”. (Prije činile su ovo zvećega žene). Vjerniki pritom moleć idu po fari od kapele do kapele, od jednoga pilja i križa do drugoga, dokle najdu Goristaloga u crikvi. Ufam se, da smo Vam mogli malo predstaviti, kako mi, Gradišćanski Hrvati, slavimo Veliki tajedan i Vazam.
Srdačne vazmene pozdrave iz Gradišća šalju Vam, Hrvatom širom svita,
p. Štefan Vukić OMV
i Agnjica Bubić