O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Svetkovina Uskrsa poziva nas da budemo blizu i da pomognemo Kristu koji trpi u svojoj braći, u našoj braći i sestrama. Uskrs je ispit savjesti pred životom – poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći jučer u zagrebačkoj prvostolnici svečano uskrsno euharistijsko slavlje. Kristovo uskrsnuće nije plod nekog domišljanja, nekog mističnog iskustva; događaj je to koji zasigurno nadilazi povijest, ali koji se zbio u točno određenom trenutku povijesti i koji u njoj ostavlja neizbrisiv trag. Svjetlo koje je zaslijepilo stražare postavljene da čuvaju Isusov grob probilo je i vrijeme i prostor. To je božansko svjetlo koje je razbilo tamu smrti i unijelo u svijet Božje svjetlo – kazao je kardinal Bozanić, istaknuvši kako se upravo zbog toga čitav svemir danas iznova raduje, jer Kristovo uskrsnuće jest navještaj života, i to vječnoga života koji za čovjeka počinje već na ovoj zemlji po krštenju. Uskrs je vrhunac vazmenoga puta – kazao je nadalje kardinal, podsjetivši kako je Isus po muci i smrti došao do slave uskrsnuća. Kada je na smrt osuđen jedan i najmanji među nama, Isus obnavlja svoju muku. Čovjeka se – među ostalim – osuđuje na smrt i kada se ubija u njemu radost rada, kad mu se onemogućuje da se dariva po radu, da djelom ruku svojih stvara i tako postane koristan sebi i drugima. Čovjek ima pravo na rad, rad je za čovjeka, a nije čovjek zbog rada. Pravo na rad ima prednost pred profitom i pohlepom kapitala – upozorio je zagrebački nadbiskup, istaknuvši kako su nezaposlenost i otpuštanje s posla grijeh našega vremena, grijeh koji pritišće čovjeka današnjice te unosi tamu i nemir u obitelji. Čovjeka se osuđuje na smrt – kazao je nadalje – i kad mu se u velikoj gladi za životom i istinom nudi opijum, droga koja zavarava glad za životom, a brojni su joj oblici: toksikomanija, erotizam, konzumizam, opijenost modom i drugo. Čovjeka se nadalje osuđuje na smrt i ubija kad se zaustavlja razvoj ljudskoga života, da bi se izbjeglo neugodnosti ili da se ne bi povećali životni troškovi. Čovjeka se također osuđuje na smrt kada se pod maskom zalaganja za ljudska prava ozakonjuje, opravdava i promiče uništavanje ljudskoga života na samom njegovu početku; kada čovjek zaslijepljen bogatstvom ne dopušta da se toliki potrebni u svijetu hrane kruhom, kulturom i odgojem; kada razmirice, svađe i rastave bračnih drugoga kažnjavaju razvoj nedužnog djeteta; kada obitelj koja nije sposobna ljubiti ili društvo koje nije sposobno štiti pravdu zaustavlja razvoj života mladih na području prava, ljubavi i kulture. Tako se i danas bez navedenog prekršaja i presude ljude osuđuje na smrt - upozorio je zagrebački nadbiskup, zaključivši kako je Uskrs ispit savjesti pred životom, svetkovina koja nas poziva da budemo blizu i da pomognemo Kristu koji trpi u svojoj braći, u našoj braći i sestrama.
Danas kršćanski svijet slavi najveći dan i događaj za naš život i povijest: slavi Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista! Slavi pobjedu života nad smrću. Radosni i ohrabrujući događaj za naše radosti i nade, naše promašaje i neuspjehe, poraze i žalosti. Dan sudbonosan i odlučujući za sve prošle, sadašnje i buduće naraštaje, kulture i narode – kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predsjedajući uskrsnome euharistijskom slavlju u splitskoj katedrali Svetoga Dujma. Uskrsna novost ostavlja svoj trag u našem vremenu i kulturi, liturgiji i kalendaru, neradnoj i slavljeničkoj nedjelji. Ali, novost Uskrsnuća Gospodinova svoj najdublji znak prepoznaje u onima za koje je raspeta ljubav uskrsnula: u novom čovjeku, u nama samima – kazao je nadbiskup Barišić, dodavši kako povjerovati znači ljubiti, znači imati povjerenje u Božju ljubav koja je jača od smrti. Kristova ljubav ne dozvoljava da se zatvorimo u ograničenu stvarnost, u ono takozvano 'naše', dokazano, kontrolirano, u svijet empirije, jer je konačna Božja zbilja stvarnija od onoga što je nama dostupno. Božja ljubav u Isusu Kristu, Raspetom i Uskrsnulom, doista je dostojna našega povjerenja – poručio je splitsko-makarski nadbiskup, koji se ovom prigodom osvrnuo i na važnost nedjelje koja je „Gospodnji hram podignut u vremenu, koji povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka, rad i odmor, počinak i slavlje“.
Crkva Kristova danas, više od 2000 godina poslije, pita samu sebe: znamo li mi, današnji kršćani, što se događalo s Isusom? Znamo li mi danas, ili sjećamo li se još mi danas, kako je On prolazio zemljom i kakvo je dobro činio? Cijela se Crkva danas, na čelu s današnjim Petrom, papom Benediktom XVI., pita: jesmo li mi danas svjedoci onoga što je On učinio: njegovih djela, njegova nauka, njegove ljubavi..., napose svjedoci njegove smrti i uskrsnuća – kazao je šibenski biskup Ante Ivas, predslaveći svečanu uskrsnu liturgiju u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku. Potom se biskup Ivas zapitao znaju li kršćani što se na današnji dan dogodilo s Isusom Kristom, da je Krist doista, ne fiktivno, ne kao plod mašte i ljudske manipulacije, nego doista snagom Božjega Duha, uskrsnuo? Da je snagom Uskrsnuća i po daru Euharistije u svojoj Crkvi 'ostao s nama u sve dane do svršetka svijeta'? Vjeruju li današnji kršćani da je to najveća i najradosnija vijest ljudske povijesti i da je to posljednja temeljna istina o ljudskom životu? To su temeljna uskrsna pitanja za svakoga vjernika kršćanina i katolika, koja danas (pa i nikad) ne možemo zaobići – istaknuo je šibenski biskup.