Neki svećenici i laici imaju neke zahtjeve na koje Papa jednostavno odgovara pozivom
na poslušnost vjeri koju su osim toga i proučavali u doba svojih studija. Novine pak
u cijeloj Papinoj propovijedi vide samo taj njegov odgovor ne obazirući se na cjelinu
poruke koju je Sveti Otac iščitao iz liturgijskih tekstova i otajstva koje slavimo
na Veliki četvrtak. Takav je postupak novinara redovit i takva njihova površnost već
je postala poslovična. Napokon se i o drami silovanih žena za vrijeme velikosrpske
agresije počelo pisati (u Vjesniku i Večernjem listu) i to tek 20 godina
nakon događanja. Nekim je nevladinim i ženskim udrugama bilo vjerojatno važnije boriti
se za prava na pobačaj, na slobodno seksualno življenje bez odgovornosti, a kao jedinu
odgovornost nude prezervativ, nego za one koje su ranjene ne samo na tijelu, nego
i u duši i u srcu. Mora ih srce zaboljeti kad njihovi silovatelji danas u Hrvatskoj
imaju i penzije i još im se podsmjehuju. Upravo se u vezi s tim ženama valja priupitati
i na političkoj razini čemu služi država i njezine institucije, ako ne štite i ne
brinu se za one koje su skriveno podnijele muku obrane Domovine? Ta nije čovjek radi
države, nego država radi čovjeka. Dvadeseta obljetnica opsade Sarajeva prigoda
je i za mnoga podsjećanja, ali istodobno i za novo politikantstvo građeno na pretpostavkama
i umišljajima kakvih uostalom ima napretek, pogotovu ako se ne želi imenovati agresora,
a na Hrvatsku smije pljunuti tko god se sjeti, pa makar to bio i bivši slovenski predsjednik.
Vrlo je instruktivan članak u Vjesniku sveučilišnog profesora Zlatka Miliše
koji s još nekim osobama analizira pisanje časopisa za mlade. Porazna je činjenica
da im se nudi zapravo nedoraslost odraslih u svim mogućim iživljavanjima i opet bez
odgovornosti. I sad se onda čudimo, ako se na vjeronauku uči međusobnom poštivanju.
Čudimo se korupciji, laži, iskorištavanju, a sve to stariji pišu za mlade kao nešto
poželjno počevši od toga da vješto prevare roditelje, da slobodno idu za željama tijela
ne vodeći brigu o ukupnosti vlastite osobnosti. Onda nam je jasno svako protivljenje
vjeronauku s kojih god navodno naprednih strana dolazilo.