Pokoravajući se Kristu možemo uistinu obnoviti Crkvu – istaknuo je Benedikt XVI. na
misi posvete ulja, slavljenoj prije podne, na Veliki četvrtak, u bazilici svetoga
Petra. Papa je ustvrdio da su svećenici pozvani suobličavati se s Gospodinom, odričući
se vlastitog samoostvarenja, potaknuo je vjernike da se suprotstave vjerskoj nepismenosti
u našem društvu, koristeći i prigodu Godine vjere. Jesmo li zaista ljudi „koji
djeluju polazeći od Boga i u zajedništvu s Isusom Kristom? Taj je upit Sveti Otac
postavio sebi i svećenicima. Uz obred posvete ulja na misi se obnavljaju i svećenička
obećanja, a Papa zahtijeva da se osobe posvećene Bogu odreknu vlastitih ambicija i
da se suobliče s Kristom, koji ne vlada, nego služi, ne prisvaja nego daje. Zahtijeva
se nutarnja sveza, štoviše, suobličavanje s Kristom, dakle i nužno nadvladavanje samih
sebe, odricanje od onoga što je samo naše, od naglašavanoga samoostvarenja. Traži
se da mi, da ja ne živim kako hoću, nego da moj život bude na raspolaganju drugome,
Kristu – objasnio je Sveti Otac. Istina je – primijetio je Papa – da se propitujemo
kako se suobličiti s Kristom u okolnostima, često dramatičnim, današnje Crkve. Netko,
poput skupine svećenika iz jedne europske države – napomenuo je Papa - javno poziva
na neposluh, na nepoštivanje čak i konačnih odluka učiteljstva, kao što je primjerice
ređenje žena. Mogu li se neposluhom zaista riješiti problemi? Može li se u neposluhu
zamijeti nešto od suobličavanja s Kristom, što je istinska pretpostavka prave obnove,
ili je riječ o očajnom pokušaju da se Crkvu preobrazi prema našim željama i zamislima?
– priupitao je Papa. Tko predlaže neposlušnost, uvjeren je da se s drastičnim sredstvima
treba boriti protiv sporosti ustanova da se otvore novi putovi, da se 'osuvremeni'
Crkva. Krist je zacijelo – dodao je Benedikt XVI. – ispravio ljudske tradicije jer
su prijetile gušenjem riječi i volje Božje. Ali je to zapravo učinio da ponovno razbudi
poslušnost istinskoj volji Božjoj – objasnio je Papa. Njemu je bilo stalo do prave
poslušnosti nasuprot ljudskoj samovolji. On je ostvario svoje poslanje poslušnošću
i poniznošću sve do križa, i tako ga učinio vjerodostojnim. Ne moja, nego tvoja volja:
ovaj izrijek objavljuje Sina, njegovu poniznost i njegovo božanstvo a nama pokazuje
put – kazao je Sveti Otac. Svećenici nisu pozvani da naviještaju „privatne teorije
i mišljenja“, nego vjeru Crkve, čiji su službenici. Papa svima koji smatraju da se
ovim primjedbama zapravo brani nepokretnost, ukrućivanje tradicije, odgovara spominjući
iskustvo pokreta nastalih u postkoncilsko vrijeme. Često je obnova poprimila neočekivane
oblike i učinila gotovo opipljivom neiscrpivu živost svete Crkve, prisutnost i učinkovito
djelovanje Duha Svetoga. A ako promatramo osobe, iz kojih su proizašle i proizlaze
te svježe rijeke života, vidimo dakle da se za novu plodnost zahtijeva radosna vjera,
korjenita poslušnost, živahna nada i snažna ljubav – ustvrdio je Benedikt XVI. Možda
nam kadšto – dodao je Papa – Kristov lik izgleda pre uzvišen i prevelik. Ali Gospodin
to zna i stoga se pobrinuo za 'prijevode' da nam po veličini budu pristupačniji i
bliži. Papa je podsjetio na niz svetih svećenika „koji nam prethode da nam pokažu
put“, od Polikarpa do Augustina, Od Arškog župnika do Karola Wojtyłe. Sveci nam pokazuju
kako funkcionira obnova i kako joj možemo služiti. Omogućuju nam shvatiti da Bog ne
gleda velike brojeve i vanjske uspjehe, nego svoje pobjede prikazuje u poniznom znaku
gorušičina zrna – rekao je Sveti Otac. Završavajući propovijed Papa se osvrnuo
na vjersku nepismenost koja se širi u našem inteligentnom društvu. Temeljne sastavnice
vjere, koje su i djeca nekad znala, danas se sve manje poznaju. Ali da se može živjeti
i ljubiti naša vjera, da se Boga može ljubiti i biti kadri ispravno ga slušati, moramo
znati što nam je On rekao; njegova riječ mora ovladati našim razumom i našim srcem
– ustvrdio je Papa i dodao: Godina vjere stoga može biti prigoda za radosni i gorljivi
navještaj vjere. Papa se također osvrnuo na suvremeni govor o čovjeku, tvrdeći da
se danas gotovo ne govori o duši. U nekim je sredinama – kako je rekao – čak zabranjeno
spominjati dušu. Naravno, moramo se brinuti za fizičke potrebe, ali se ne smijemo
brinuti samo za tijelo. Valja se skrbiti za spas ljudi u tijelu i duši – primijetio
je Papa, a potom je upozorio svećenike da svoje svećeničko poslanje ne smatraju jednostavnim
poslom. Osobe nikada ne smiju steći dojam da se savjesno držimo svojega dnevnoga
rasporeda, da smo prije i poslije radnoga vremena samo svoji. Svećenik nikada ne pripada
sam sebi. Osobe moraju osjetiti našu revnost koja je vjerodostojno svjedočanstvo za
evanđelje Isusa Krista – zaključio je Benedikt XVI.