Nešto se kreće na Hrvatskoj televiziji. Ako to ide u smjeru demokracije, moglo bi
biti dobro, jer i sami djelatnici ne žele biti ovisni, za razliku od nekih tiskovina
koje su zapravo ovisne o reklamama hrvatskih bogatuna. No ne bi se imala neovisnost
potvrđivati samo glede tajkuna, što djelatnici na televiziji i ističu, ali jednako
bi se tako neovisnost imala očitovati i glede ideologija, pa i pristranosti pri biranju
navodnih dokumentaraca. Pogledajte samo Jutarnji list. Ima li tamo mjesta za nekog
uvjetno rečeno 'desnog' novinara. Kadšto, da pokaže širinu, Jutarnji intervjuira i
neke koje inače zna žestoko napadati, no ideološki komentari i komentatori tamo su
na cijeni i pokušavaju doista soliti pamet svojom uskogrudnošću premda nastoje to
prikriti. Nekako se spremamo za Europu, a vidimo da u njoj mnogo toga doista škripi.
Orbanov nastup o Mađarskoj u Europi neke će iznenaditi, ali jasnoća kojom brani mađarske
interese mogla bi biti poučna i za Hrvatsku. U Italiji suci homoseksualcima omogućavaju
pravo na istospolne brakove. Ukrajinski biskupi zahtijevaju od vlade da zaštiti pravo
na rođenje, dakle protiv pobačaja. U svim se tim raspravama govori o pravima, ali
primjerice o dužnostima da se poštuje dostojanstvo i pravo drugoga već se stavlja
pod ideološku smicalicu o naprednosti i nazadnosti. Zanimljivo je da su upravo ljevičari
prisvajači naziva naprednosti za sebe da bi s toga motrište prezirali druge, a upadaju
u svakojake izopačenosti koje nazivaju pravom. Kad pak netko pogriješi, prvi su upravo
lijevi koji to stavljaju na sva zvona te se navodno skandaliziraju. Ne spada li i
to možda pod naslov koji se našao u Vjesniku kako 'Mediji odgajaju za nasilje'.
Ako itko poznaje našu grubu stvarnost, onda je to Isus koji nas želi, čak i podnoseći
naše grubosti iz njih izdići do svojih ljepota. To ga je koštalo. Tako i nas svaki
korak u dobru prema Božjim ljepotama u sebi i oko sebe može ne malo koštati. A to
znači da te ljepote vrijede mnogo više nego sve prizivanje na modernost.