Navodno Znanstveni materijalizam godinama je omalovažavao vjernike i na građanskoj
i na političkoj razini, a sada se neke udruge poput one Nisam vjernik najednom osjećaju
ugroženima i opet povlače pitanje vjeronauka. Kad je nakon drugoga svjetskoga rata
neki ravnatelj htio roditeljima protumačiti da se ukida vjeronauk, rasprava je završila
s tek jednim pitanjem od običnoga seljaka: A hoćete li ukinuti i račun? Današnji se
udruženi nevjernici i opet omalovažavajući izražavaju o vjernicima jer da za vjeru
nema nikakva empirijskoga uporišta. Odmah bismo mogli dodati da ni za nevjeru također
nema empirijskoga uporišta. A što tek da kažemo o ljubavi majke prema djetetu ili
pak o dvoje zaljubljenih koji, 'moš mislit', raspravljaju o empirijskom uporištu za
svoju ljubav. Vijest pak o početku procesa za beatifikaciju kardinala Franje Kuharića
opet otkriva što je to u ljudima. Tako primjerice netko tko se iprsava kao teolog,
a nema položenu ni prvu godinu teologije, ide u ne znam već koji obračun s kardinalom
Bozanićem, dok navodno ugledni sociolog koji je više naučio na sociologiji nego u
bogosloviji također pokazuje kamo su mu usmjerene silnice pozornosti. Novine i portali
pak vrve o dužničkom narodu. Ako nam se kardinal Kuharić ima staviti pred oči kao
uzor, onda nam je i zagovornik. Kao uzor upućuje nas na nauk Isusa Krista i to je
također naš put. Ostalo su stranputice.