Na današnjoj općoj audijenciji Sveti je Otac nastavio govoriti o svetopisamskoj molitvi.
U nizu prethodnih kateheza govorio sam o Isusovoj molitvi, a ne bih želio završiti
promišljanje da se ukratko ne osvrnem na Isusovu šutnju, vrlo važnu za odnos s Bogom
– istaknuo je Benedikt XVI. Podsjećajući kako je u postsinodalnoj pobudnici Verbum
Domini istaknuo ulogu šutnje u Isusovu životu, naročito na Golgoti, gdje se nalazimo
pred Govorom križa, Papa je rekao da sveti Maksim Ispovjednik na Marijine usne pred
šutnjom križa stavlja riječi: „Bez riječi je Očeva riječ, stvoritelj svih govorećih
stvorenja; bez života su zatvorene oči onoga na čiju se riječ i mig miče sve živo“. Govoreći
o Kristovu križu, rekao da križ ne pokazuje samo Isusovu šutnju, nego objavljuje i
Boga koji govori šutnjom. Božja šutnja kao iskustvo udaljenosti Svemogućega i Oca
odlučni su na zemaljskom putu Sina, utjelovljene Riječi. Obješen na križu, Isus je
očitovao bol prouzročenu šutnjom: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio. Poslušan
sve do posljednjeg daha, u tami smrti, Isus je zazvao Oca, njemu se povjerio prolazeći
kroz smrti u vječni život – rekao je Papa. Govoreći o dinamici riječi i šutnje,
koja obilježava Isusov zemaljski život, naročito na križu, Papa je rekao da se ona
odnosi i na našu molitvu. Potrebna je nutarnja i vanjska tišina da bismo mogli čuti
Božju riječ. To je napose teško za nas u ovo doba, koje nije sklono sabranosti, dapače
katkad se stječe dojam da se bojimo otrgnuti od riječi i slika koje ispunjaju naše
dane. Stoga sam u spomenutoj pobudnici istaknuo vrijednost tišine da možemo u životu
Crkve otkriti središnjost Božje riječi. Crkveni oci uče da su Kristova otajstva vezana
uz tišinu i jedino u tišini Božja se riječ može nastaniti u nama, kao što se zbilo
u Mariji, ženi Riječi i tišine – istaknuo je Papa i dodao: Načelo da se bez tišine
ne čuje, ne sluša i ne prihvaća riječ, vrijedi naročito za našu osobnu, ali i liturgijsku
molitvu. Uvijek vrijedi primjedba svetoga Augustina: „Kad Božja riječ raste, onda
nestaju ljudske riječi“. Evanđelja često govore kako se Isus povlačio u osamu da u
tišini živi svoj sinovski odnos s Ocem. Tišina je kadra u našoj nutrini učiniti prostor
da se u njemu nastani Bog, da njegova riječ ostane u nama, te da se ljubav prema Bogu
u našem umu i srcu ukorijeni i da nadahnjuje naš život. Moramo dakle ponovno naučiti
slušati da možemo čuti drugoga i riječ Božju – objasnio je Benedikt XVI. Govoreći
o drugom važnom odnosu tišine s molitvom, Papa je rekao da se često u svojoj molitvi
nalazimo pred Božjom šutnjom, osjećamo se napuštenima, čini nam se kao da Bog ne sluša
niti odgovara na našu molitvu. Ali ta Božja šutnja ne znači da je Bog odsutan. Kršćanin
zna da je Bog prisutan i da sluša. Isus uvjerava svoje učenike, i svakog od nas, da
Bog u svakom trenutku dobro poznaje naše potrebe. Isus veli učenicima: „Kad se molite,
ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog
svojega nabrajanja. Ne budite kao oni, jer zna vaš Otac što vam je potrebno i prije
nego ga zamolite“. Pozorno, tiho i otvoreno srce važnije je od gomile riječi. Bog
nas poznaje više od nas samih i ljubi nas, a to nam je i najpotrebnije – istaknuo
je Sveti Otac. Govoreći o Jobovu iskustvu, koji je u kratko vrijeme izgubio sve:
rodbinu, bogatstvo, prijatelje i zdravlje, izgledalo je da ga je i Bog napustio, unatoč
tome on s Bogom razgovara, sačuvao je čvrstu vjeru i na kraju otkriva vrijednost svojega
iskustva i Božje tišine, stoga je nakon svega mogao reći: „Po čuvenju tek poznvah
te dosad, ali sad te oči moje vidješe.“ Svi mi gotovo po čuvenju poznajemo Boga, ali
što smo otvoreniji njegovoj i svoj šutnji, više ga stvarno upoznajemo – ustvrdio je
Benedikt XVI. Zaključujući razmišljanja o Isusovoj molitvi Sveti je Otac podsjetio
na to što Katekizam Katoličke crkve govori o molitvi. Događaj molitve u potpunosti
nam je objavljen u Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Pokušati
razumjeti molitvu Riječi, po onom što nam kazuju Isusovi svjedoci u Evanđelju, znači
približiti se svetom Gospodinu Isusu kao gorućem grmu: promatrajući prvo njega samog
u molitvi, zatim slušajući ga kako nas uči moliti, da bismo konačno spoznali kako
nam molitvu uslišava. A kako nas Isus uči moliti? U Kompendiju Katekizma nalazimo
jasan odgovor. Isus nas uči moliti, ne samo molitvom Očenaša, nego i kad On sam moli.
Tako nam osim sadržaja pokazuje i što se zahtijeva za istinsku molitvu: čisto srce,
koje traži kraljevstvo Božje i prašta neprijateljima; smjelo i sinovsko pouzdanje,
koje nadilazi ono što čujemo i shvaćamo; budnost koja od napasti štiti učenika – istaknuo
je Benedikt XVI. i dodao: U evanđeljima smo vidjeli da je Gospodin sugovornik,
prijatelj, svjedok i učitelj. U Isusu se objavljuje novina našeg razgovora s Bogom:
sinovska molitva koju Otac očekuje od svoje djece. Od Isusa učimo da nam postojana
molitva pomaže tumačiti naš život, pri odabiru odluka, pri upoznavanju i prihvaćanju
poziva, pri otkrivanju darova Božjih, da svakodnevno imamo izvršavati volju Božju,
koja je jedini put da se ostvarimo u životu. Isusova molitva svjedoči da je u životu
najvažniji odnos s Bogom, da se moramo odvojiti od svakodnevne buke kako bismo mogli
ići „korijenu“ koji drži i hrani život – kazao je Sveti Otac. Zaključujući današnju
katehezu, Papa je rekao da se u Isusov krik na križu slijevaju sve tjeskobe čovječanstva,
podložnog grijehu i smrti, sve molitve i zagovori povijesti spasenja. A nebeski ih
Otac prihvaća i uslišava po uskrsnuću svojega Sina. Pozdravljajući hodočasnike na
raznim jezicima, Hrvate je pozdravio riječima: Najsrdačnije pozdravljam sve hrvatske
hodočasnike, a osobito vjernike iz župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz
Posušja u Bosni i Hercegovini. Dok molite na grobovima svetih apostola, nasljedujte
njihovo svjedočanstvo vjere prepoznajući u Isusu iz Nazareta Sina Božjega i svoga
Spasitelja. Hvaljen Isus i Marija! Poslušajte dojmove naših mladi sa susreta
sa svetim Ocem: