Da Duh Sveti udijeli ustrajnost svim diskriminiranim osobama koje su progonjene i
osuđene na smrt zbog imena Kristova, napose u Aziji – misijska je papina molitvena
nakana za mjesec ožujak. U ovom razjedinjenom svijetu razlozi su te razjedinjenosti
različiti. No to su vrlo često, na žalost, vjerski razlozi. Dok se još nekako interesno
i politički pa i gospodarski ljudi i slože, ali kad je u pitanju vjera, onda tu frcaju
iskre različitih stupnjeva neprijateljstva. Već je i to vrlo loš znak za bilo koje
vjersko uvjerenje. Čak i protuslovlje. Ako se na Boga gleda kao na najviše biće od
kojega je proizašao ovaj svijet, onda znači i čovjek, kako to da se, obraćajući se
Bogu i moleće mu se, ne može u drugim ljudima prepoznati ona ljudskost kojom je sav
ljudski rod obdaren, pa već na temelju te činjenice, kako i stoji u Povelji o ljudskim
pravima Ujedinjenih naroda, priznati, a ne nijekati drugima dostojanstvo koje im pripada
kao članovima ljudskoga roda? Napokon, i samoga Isusa neki pozivaju i prozivaju što
je kazao da nije došao na zemlju donijeti mir, nego mač. Znamo da Isus kao Bogočovjek
dobro poznaje svakoga čovjeka i svu zamršenost ljudskih odnosa, pa jednostavno konstatira
žalosnu činjenicu, da je taj mač pogodio najprije njega kad je osuđen na strašnu smrt.
Njegovo je učenje i djelovanje sama ljubav, pa tko to ne može prihvatiti, očito se
svrstava među Njegove neprijatelje. Osim toga, razloga za različite razjedinjenosti
među ljudima ima napretek. No najžalosniji je razlog podjele među ljudima Isus sam:
da, naime, zbog Njega mnogi osjećaju druge (kršćane) kao neprijatelje. Sam je govorio
da će u istoj kući biti razdijeljenosti: dvojica protiv trojice, sin protiv oca, snaha
protiv svekrve. To po sebi nije ništa nova. Ali novi je razlog razdijeljenosti, a
to je On sam i to je ono najžalosnije: On koji je mir naš, koji umire za nas, koji
nam prašta, koji nas podnosi, koji nas uči ljubiti do kraja, tj. do davanja vlastita
života, On, dakle, postaje razlogom razjedinjenosti među ljudima. Svjedoci smo
toga na mnogim stranama svijeta. Pa i danas, pogotovu u krajevima gdje islam ima apsolutnu
vlast ili je ne želi izgubiti. Ili pak u krajevima s hinduskom većinom. Dobro Papa
uočava da se to posebno događa u Aziji, ali ne samo tamo. No ovoga mjeseca preporučuje
nam da se molimo za kršćane koji u tim dijelovima svijeta trpe za Kristovo ime. 'Blago
vama, kad vas zbog mene i mojega imena prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Velika
je plaća vaša na nebesima' – kaže Isus na kraju svojega niza o blaženstvima u Govoru
na gori. Vjernici to shvaćaju, jer dobro znaju da su Njegovim imenom obilježeni
na krštenju, da Njegovim životom žive po sakramentima, osobito po Euharistiji, pa
stoga crpe neprestanu snagu za živo svjedočenje za Krista koji se sav predao za nas.
Ako im još mi svojim molitvama pomognemo, snaga će njihovih protivnika sama sebe uništiti
kad si umišljaju da će biti slobodni, ako druge liše života. Vjernici, nošeni nadom
u uskrsnuće upravo zbog uskrsne pobjede Isusa Krista, znaju da ih kruna uskrsnuća
očekuje nakon progona i smrti. Oni to žele i onima koji ih muče i ubijaju, kako je
to lijepo izrekao isusovac sv. Edmund Campion prije svoje smrti, poželjevši da u vječnosti
svi zajedno slavimo Bog zbog silnih djela njegovih.