Ne može biti gospodarstvo uspješno ako ne pizna neupitne vrijednosti

Gospodarstvo ne može biti uspješno ako se ne poštuju neupitne vrijednosti i ne prihvati antropologija kršćanskog humanizma koji vrjednuje sposobnost darivanja i ljubavi prema bližnjemu – ustvrdio je kardinal Angelo Bagnasco, predsjednik Talijanske biskupske konferencije, govoreći 29. veljače na Londonskoj ekonomskoj školi.
Nadbiskup je opisao krizu kao svijet „s blještavim svjetlima i gustim i širokim sjenama“, ističući potrebu da „svjetla osvijetle sve – ljude i narode – kako bi se razvidne i neprihvatljive razlike smanjile, a po mogućnosti i otklonile“. Kardinal je istaknuo da su marksistički i koristoljubivi sustavi propali zbog ograničenog i uskog materijalističkog shvaćanja čovječanstva.
Kada ekonomija – objasnio je kardinal – postane ekonomizam, to jest svrha samoj sebi a ne služi najvećoj vrijednosti, to jest osobi, onda se prije ili poslije uruši. Kardinal smatra da „čovjek nije svediv na grumen materije, jer zahvaljujući spoznaji može živjeti pred cijelim svemirom, nadilazi vlastitu tvarnost, odnosno sebe samoga. Razvidna je ljudska nesvodljivost na materiju – dodao je – i u čovječjem iskustvu ljubavi, vjernosti koja je, kako tvrdi G. Marcel, otisak samoga Boga jer čovjeka približava vječnosti, to jest neprolaznosti.
Važnost se i jedincatost ljudskog bića, prema đenovskom nadbiskupu, objavljuje i također dotiče u sposobnosti sebedarja, u izlaženju iz vlastitoga opsega da ide u susret i da prihvati drugoga korjenito se stavljajući u igru. Sve to i štošta drugo – istaknuo je kardinal – potvrđuje da se čovjeka ne može ograničiti vremenom i materijom. On je paradoks na granici između zemlje i neba, vremena i vječnosti, ograničenog i bezgraničnog, ništice i svega. Prema kardinalu, osoba je „subjekt s visokom relacijskom sposobnošću, prema materijalnim stvarima „ali i s drugima da dijeli i zajedno hodi, tražeći ono ispunjenje koje je duhovne i moralne naravi prije nego li funkcionalno, to jest potrebno za praktičan život.
Ali to nije sve, citirajući encikliku 'Ljubav u istini', kardinal je ustvrdio da „čovjek osjeća potrebu odnosa s Apsolutnim, Transcendentnim, s Bogom. Čovjek bez Boga ne zna kamo mu je ići i ne uspijeva shvatiti samoga sebe. Stoga, kako piše papa Benedikt XVI, „čovjek je, odnosno osoba u svojoj cjelini, prvi kapital koji valja spasiti i vrjednovati, a društveno pitanje u prvom redu biva antropološko.
U tom je kontekstu kardinal Bagnasco predložio skup temeljnih i neupitnih vrijednosti koje su u osnovi etike života, a to su život od začeća sve do prirodne smrti, obitelj utemeljena na braku muškarca i žene, sloboda religije i odgoja. Taj je vrijednosni skup – zaključio je kardinal Bagnasco – poput korijena koji se ne može posjeći jer bi uništili stablo, i stoga je neupitan. Istodobno, te su vrijednosti uvijek živ panj iz kojeg izbijaju mladice društvene etike u njezinim raznim vidicima.