Kapitalizam je iscrpio sve svoje mogućnosti i valja ga zamijeniti s novim, posve različitim,
proizvodnim sustavom, na tom se uvjerenju temelji teorija silaznog rasta čiji je autor
poznati francuski ekonomist i sociolog Serge Latouche, a koji je u Loppianu, centru
Pokreta Fokolarina, nedaleko Firenze, s dvojicom talijanskih ekonomista, Stefanom
Bartolinijem i Luiginom Brunijem, održao konferenciju pod geslom „Larva i leptir:
kakav će kapitalizam izići iz ove krize?“ Odgovarajući na upit našega novinara
o razlici između recesije i sretnog silaznog rasta, rekao je da je recesija oblik
negativnog rasta i prinudne strogoće. Silazni je rast sasvim obrnut proces, to je
projekt da se iziđe iz društva koje se temelji na neograničenom rastu. Ne moramo izići
iz rasta, nego iz društva rasta, odnosno moramo tako organizirati društvo da zapošljavanje
ne ovisi o gospodarskom rastu – objasnio je Latouche. Na primjedbu kako je njegova
knjiga o teoriji silaznog rasta naišla na velike otpore, rekao je da je otpor normalan,
jer smo „ovisnici“ potrošačkog društva. Naravno, „trgovci su drogom“ dvije tisuće
nadnacionalnih poduzeća kojima je cilj očuvati potrošačko društvo s kojim se imamo
sučeliti. Problem je u tome što smo „drogirani“ i radije posjećujemo svoje „trgovce
drogom“ nego pristupamo liječenju, iako više-manje dobro znamo da nas uživanje droge
vodi u smrt – ustvrdio je ekonomist i dodao: Problem je u tome što se naše društvo
i naše gospodarstvo zasniva na beskonačnom rastu: rastu radi rasta. Stoga se potrebe
beskrajno povećavaju, a to znači da se sve što se proizvodi mora potrošiti i malo
pomalo uništiti, upravo zato svi proizvodi, primjerice bijela tehnika, nakon nekoliko
mjeseci nisu za uporabu i treba zamijeniti s novima. Posljedica toga je golema potrošnja
prirodnih bogatstva i uništavanje okoliša – ustvrdio je Latouche. Na upit kako
izići iz začaranog kruga u kojem bogati bivaju bogatiji a siromašni sve siromašniji,
rekao je da su se razlike naglo povećale tridesetih godina prošloga stoljeća. Dovoljno
je usporediti razliku između predsjednika Disneylanda, Michaela Eisnera, i njegova
tajlandskog uposlenika, bila je milijun prema jedan. To je sramota. Bogatstvo se ima
pravednije raspodijeliti – upozorio je Latouche. Na primjedbu da se prema njegovoj
teoriji ne može održati potrošačko društvo, rekao je da je potrebno društvo koje zna
odrediti granice. Nemoguće je uživati u sreći i blagostanju ako nismo sposobni sami
sebi nametnuti ograničenja, jer bez granica nema ni zadovoljstva. Stoga je ustoličenje
društva silaznog rasta prije svega kulturna revolucija ali i korjenita promjena sustava
proizvodnje. Treba povećati kvalitetu proizvodnje trošeći manje sirovina, stoga moramo
promijeniti sustavnu logiku, na primjer, skratiti radno vrijeme, raditi manje i manje
proizvoditi da se smanji potrošnja. Potrebno nam je više slobodnog vremena za razvoj
drukčijeg blagostanja, posvetiti više vremena međuljudskim odnosima, odnosno prijateljstvu,
okolišu i mnogim drugim aktivnostima umjesto da radimo kao luđaci – istaknuo je Latouche.
Na primjedbu kako mnogi smatraju da je ova gospodarska kriza velika prigoda za
čovječanstvo, rekao je kako od ove krize još nismo naučili ništa. Kada dotaknemo dno,
vjerojatno ćemo postati mudriji i vidjet ćemo da moj projekt za izlaz iz krize ima
smisla. Za sad nas kriza vodi u propast, imamo golemo mnoštvo nezaposlenih i isto
toliko proizvoda koje nema tko potrošiti. To je ogromno rasipanje – primijetio je
Latouche. Na primjedbu da su na konferenciji raspravljali o tome kako larva, odnosno
kapitalizam, može postati leptir, odnosno nešto lijepo, rekao je da se ne slaže sa
svojim sugovornicima koji su ga pozvali u Loppiano. Mislim da će se kapitalizam preobraziti
u nešto gore, a to već vidimo na grčkom iskustvu, gdje je zanijekana demokracija.
Da bismo se oslobodili te more moramo izići iz kapitalizma. Vjerujem da će izlaz iz
krize biti ili silazeći rast ili barbarstvo, odnosno neka vrsta eko-fašizma i eko-totalitarizma
što se već zamjećuje u Europi. Apsolutno treba mijenjati kapitalistički sustav – zaključio
je ekonomist Latouche.