Korizmeno razdoblje liturgijske godine potiče nas na ozbiljno razmišljanje o temeljim
sastavnicama našega života i uopće usklađenosti naše nutarnjosti da bi nam i ponašanje
na svim razinama i u svim odnosima bilo ljudskije i kršćanskije. Ne samo da nas na
to podsjećaju i teškoće koje smo si sami skrivili, nego i problemi koji nam pridolaze
izvana. Stoga nas Sveti Otac ne prestaje poticati da se vratimo svojem iskonu molitvom
i snažimo Božjom riječju i sakramentima. U tom svjetlu lakše možemo prepoznati i probleme
suvremene recesije ali i jasnije razlučiti bito od nebitnoga u svojim nastojanjima,
željama, težnjama, ostvarenjima. Na to nas potiču i suvremeni ekonomisti, kako ćemo
uskoro čuti. Ali okrećući se samima sebi za produbljivanje tih spoznaja, dobro je
uočiti ono što Papa govori, a to je da se od sebe okrenemo k drugima. Usklađujući
svoje međusobne odnose i sami ćemo lakše podnijeti i svoje propuste i nastojati ih
popraviti na svoje dobro i dobro drugih. Vidjeti pak u drugima samo tamnu stranu vjerojatno
znači da baš ni mi dovoljno ne svijetlimo. Razvidno je to pogotovu u navijačkom pisanju
nekih komentatora u tiskanim i elektronskim medijima.