Kad su Ančić i Ljubičić igrali u paru protiv drugog para, a sada Karlović i Dodig,
nakon svakog se dobivenog ili izgubljenog boda nešto šapćući dogovaraju. Je li to
s tenisa preneseno i u politiku koja ne podnosi šaptanje nego javno i odgovorno izgovorenu
riječ. U Hrvatskom državnom saboru nadmudrivanja su na dnevnom redu. A je li na dnevnom
redu opće dobro građana? Bi li se političari i bankari mogli dogovoriti kao na Islandu,
kako prenose naši mediji? Je li uopće ikad dovoljno isticati upravo to opće dobro
naspram privatnoga? Ta i definicija politike jest briga za opće dobro, pa je stvarno
dobro na to podsjećati, pogotovu ako se kadšto izgubi i smisao za lijepu riječ, a
pogotovu za postupke. Primjerice: kad lijevi nisu na vlasti onda svaki potez vladajućih
u smislu neke smjene ili promjene nazivaju revanšizmom, te o tome kriče svi mediji,
a kad lijevi vladaju onda su njihovi postupci normalnost. I još nek netko kaže nešto
o neutralnosti medija.