Ekumenska dimenzija londonske izložbe o Ruđeru Boškoviću

Nakon gotovo tromjesečna trajanja, 16. veljače 2012. u Londonu je zatvorena izložba „Ruđer Bošković and the Royal Society“ prof. dr. Ivice Martinovića. S pomoću dokumenata, rukopisa i rijetkih knjiga iz arhiva i knjižnice Royal Society ta je izložba prikazala suradnju velikoga Dubrovčanina s britanskim znanstvenicima u Rimu, Boškovićevo polugodišnje djelovanje u Londonu 1760., njegov izbor za člana Kraljevskoga društva 15. siječnja 1761., napokon i njegove odnose s Royal Society tijekom pariškoga razdoblja. Posjetitelji su također mogli razgledati svih pet djela koja je Bošković poklonio Royal Society te izbor najutjecajnijih djela engleskih i škotskih fizičara i kemičara koja svjedoče o razgranatoj recepciji Boškovićevih znanstvenih zamisli od 1772. do 1907. Među izlošcima se posebno isticao zemljovid Papinske države iz 1755. uvezan u geodetsko izvješće Ruđera Boškovića i Christophera Mairea. Tako je i Royal Society, nedvojbeno najuglednija prirodoslovna akademija u svjetskim razmjerima, počastila 300. obljetnicu Boškovićeva rođenja i 250. obljetnicu njegova izbora u svoje članstvo.
Londonska izložba o Boškoviću imala je i izrazitu ekumensku dimenziju. Kako je u predgovoru londonskoga kataloga istaknuo Dr. Peter Collins, ravnatelj akademijina Centra za povijest znanosti, „poštovanje prema Boškovićevu djelu nadvladalo je nepovjerenje koje su engleski znanstvenici mogli imati prema Boškoviću kao isusovcu i pokazuje da znanost uvijek premošćuje granice naroda i vjera.“
Ja sam 19. siječnja u Royal Society održao javno predavanje iz povijesti znanosti na temu „Ruđer Bošković, polihistor 18. stoljeća“ i tom je prilikom, govoreći o Boškovićevu isusovačkom identitetu, istaknuo:
„U anglikanski London Bošković je otputovao u propisanoj svjetovnoj odjeći, s perikom i sabljom o boku, ali je njegov isusovački identitet otprve bio javna činjenica. Kad je 5. lipnja 1760. prvi put sudjelovao na večeri u Royal Society Club, sjedeći uz predsjednika Macclesfielda, njegova je nazočnost službeno zabilježena ovako: „Father Boscowits“. U službenom prijedlogu, kojim je pokrenut njegov izbor za člana Royal Society 12. lipnja 1760., izrijekom je pisalo da je „S.J.S.“, što znači „Societatis Iesu socius“, član Družbe Isusove. Kad je 10. prosinca u Londonu objavljeno prvo izdanje njegova epa De Solis ac Lunae defectibus, na naslovnici je pisala i njegova redovnička pripadnost „Societatis Iesu“, kako je znameniti Dubrovčanin s ponosom odmah obavijestio svoga brata Bara.“ Dakle, to što je Bošković bio drugačiji nije ni na koji način omelo njegova plodna druženja s najuglednijim engleskim astronomima, matematičarima i graditeljima instrumenata, među kojima su neki bili anglikanski pastori.