2012-02-18 18:01:58

Uz misna čitanja 7. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Sebastian Šujević


Nastavljaju se događati čudesa i ove nedjelje, iz Božje ljubavi i brige prema nama, a daruje nam se i nova čudesna stvarnost koja nam je danas nadohvat ruke kada god poželimo. Novost ove nedjelje je ova: „Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!“
No, krenimo od cjelokupne slike počevši od prvog čitanja proroka Izaije. Poziva nas Gospodin da se ne opterećujemo onim što je prošlo, onim što ne možemo mijenjati, na što ne možemo utjecati. To je boljka nas ljudi, da se zakačimo za nešto iz prošlosti i ne popuštamo, posebno nečeg lošijeg: bilo neke rane, svađe, nepravde, nesreće, nekog nemilog događaja, pa na koncu i grijeha i neke loše navike. A Gospodin čini nešto novo i na to nam želi usmjeriti pažnju. Zar ne opažate? Kad bi te netko pitao što je to Isus donio novo, posebno, što bi naveo? Razmisli, pojasni si, uoči! I kaže Gospodin to novo već je tu i nastaje. Koliko je sila ovoga svijeta upućeno protiv te novosti, protiv dobra, protiv nasljedovanja Krista pronositelja te novosti, samo otvori novine, web portale, televiziju – koliko protivština životu, miru, pravednosti, poštenom moralnom životu, čednosti, opraštanju i tako redom... ali novo je već tu, nastaje, širi se, raste i neuništivo je. Ljudska stvarnost slabosti je prisutna od početka – evo, ni Jakov nije zazvao Gospodina, ni Izrael se nije zamorio oko Gospodina, naprotiv – grijeh i bezakonje. Ali Gospodin je nenadmašiv i njegova nova stvarnost je prisutna. Ona je iznenađujuća, zadivljujuća, neočekivana poput puta u pustinji, poput staze u pustoši. Zamisli kad si se negdje izgubio u gužvi kao dijete, pa onaj osjećaj da si pronađen, od oca ili majke, ili pak kao odrastao kad ne znaš gdje si pa nađeš put. Odrazi te stvarnosti. Prisjetimo se one svete tišine više desetaka tisuća mladih prošle godine na susretu s Svetim Ocem na Trgu bana Jelačića pred Gospodinom u Presvetom Sakramentu. Srca gore prožeta ljubavlju.
Tu je već i nastaje. 400 tisuće ljudi u Washingotnu, prije nekoliko tjedana, u „Maršu za život“ protiv abortusa, gdje osamnaestogodišnji student kaže: „ne biti za život, znači biti neuk“. Sam Gospodin kaže da Kraljevstvo Božje osvajaju silni, a takvih ima u današnjem svijetu.
I psalmist nam potvrđuje: samo malo treba za uprisutnjenje Božje stvarnosti: tko samo misli na uboga i slaba Gospodin ga prati obiljem blagoslova: spasenje u dan nevolje, zaštita, dat će mu sreću, okrijepit će ga u boli i bolesti okrenuti u snagu...
Potvrda svih tih obećanja dana nam je u Kristu. On je novost, on je nepodijeljeni, on je savršeni „Da“ Bogu Ocu, temelj svakog našeg „Amen“. On je temelj vedrine našega života, harmonije našega života. Čime sve mogu biti vjeran i potvrditi taj Kristov „Da“ u svojemu „Amen“? prisjetimo se tjelesnih i duhovnih djela milosrđa kojima nas poučava Gospodin po crkvi.
Gospodin nas pomaže, pomazao nas je, opečatio i u srca nam stavio Duha svoga Svetoga. I On je već tu spreman nadahnjivati nas, voditi nas, savjetovati nas, jačati nas, pojasniti nam stvari. Pozvani smo osluškivati ga i usklađivati svoj život s njime.
Zaustavimo se sad malo na evanđelju: Isus u Kafarnaumu, mnoštvo ljudi i još dolaze. On navješćuje Riječ. I onda fantastičan prizor: četvorica dolaze noseći uzetoga, nepokretnoga, invalida i žele ga dovesti Isusu. Prvo što nalaze je gužva, i ne mogu isprve do Isusa. Zastanimo, koje to mogu biti naše „gužve“ koje nas priječe Isusu? Previše posla, studija, televizije, interneta, previše lijenosti komocije, možda previše „pameti“ poput ovih pismoznanaca u evanđelju, a premalo svijesti, želje, divljenja, premalo sposobnosti da si možemo živo zamisliti što nam to sve donosi Isus u susretu.
No, ta četvorica ne odustaju, imaju sposobnost zamišljanja, kreativnosti u življenju vjere i ne boje se hoće li ispasti smiješni ili blesavi ili ludi: ni manje ni više penju se na krov, čine otvor i spuštaju do Isusa. Vrijedno divljenja. Srca tih ljudi, vjere i odlučnosti. Takvih ljudi nam treba i takvih ljudi ima. Lakše je živjeti vjeru poduprt od prijatelja, obitelji, braće i sestara u Kristu, tome i služi crkvena zajednica. U tim susretima se preispitujemo, pročišćujemo, hrabrimo, motiviramo, snažimo u vjeri, nadi i ljubavi. Tu se molimo. I što je pohod ovih ljudi s uzetim nego podrška – ohrabrenje – molitva za prijatelja do Isusa. A Isus odgovara i djeluje u srž ljudskog bića i uzdiže čitavu osobu i daruje nam ispovijed: mjesto gdje ga uvijek možemo susresti na ovakav živi način. RealAudioMP3








All the contents on this site are copyrighted ©.