Zemlja se može graditi i razarati na više načina; na nama je graditi poštenu i lijepu budućnost za sve

Danas bismo Vam, poštovani slušatelji, htjeli skrenuti pozornost na dva članka u Vjesniku. Prvi je naslovljen 'Pripreme za kraj nedovršene misije Haškog suda'. Tako u članku novinar Ivan Šabić ističe: Nekih se vrlo važnih slučajeva Haag nije ni dotaknuo, neke procese koji zaslužuju veliku pozornost (Ratko Mladić i Goran Hadžić, primjerice) privest će kraju po skraćenom postupku, a iz nekih se slučajeva izvlači presudama kojim nije svrha zadovoljenje pravde, nego spašavanje tužiteljeva obraza. – Drugi je članak iz pera Ante Dugonjića, neuropsihijatra, a naslovljen je 'Šekspirijanski igrokazi na hrvatskoj političkoj sceni'. Autor na temelju dramskih predložaka iz Šekspirovih djela, osobito 'Rikarda Trećeg' očitava našu stvarnost i potrebu da ostanemo na visini svoje ljudskosti i međusobnoga poštovanja, pa među ostalim ističe: Ovisimo jedni o drugima i stoga je razumno i mudro da se međusobno uvažavamo a i pomažemo jer ako onima pokraj nas nije dobro, vjerojatno će i nama biti loše, pa to nam se nedavno i dogodilo u razvikanoj svjetskoj recesiji.
Dobro je da se susjedi sastaju pa makar bili snijegom odsječeni poput državnika na Jahorini. No to je i prigoda da se ponešto i dozna. Primjerice predsjednik Josipović veli da je naša regija opterećena snažnom kriminalnom infrastrukturom. Što to znači, možemo samo domišljati. Danas smo ljuti na današnji kriminal, ali on je još uvijek ostatak od pedesetgodišnjeg komunističkog mentaliteta. Sjećam se da je Mika Špiljak svojedobno na upit jednog poznatog župnika, što će s radnicima na privremenom radu u inozemstvu, iskreno odgovorio: Pa mi im ne možemo dati posla. A tada se, znamo dobro, to tumačilo kao otvorenost Jugoslavije.
Tadić veli da smo razorili fantastičnu zemlju. Točno: svojom gramzljivošću i agresorskim ratom. Ako se susjedi uvažavaju i poštuju, onda je fantastičan suživot, ali ako se netko želi nametnuti kao jedini gazda, onda mu se svi opiru i ne daju pristup, kao što je bila briljantna hrvatska obrana protiv velikosrpskog agresora. Za one koji su htjeli gospodariti u tuđoj kući tj. u Hrvatskoj pod navodnom kapom Jugoslavije to je bila fantastična zemlja u kojoj su željeli živjeti na tuđi račun. Svojim su je dakle, nedjelima razorili, ali da ne bi samo agresor bio kriv, onda se rabi plural. A što će reći bivši hrvatski predsjednik koji čak knjigom, koju mu je valjda netko od savjetnika napisao, dokazuje da je razorio Jugoslaviju? Tako se Jugoslavija rabi prema potrebi, ili kao žal za njom, ili kao zasluga što je nema. A nama je graditi poštenu, lijepu budućnost uza sve nedaće.