Uz misna čitanja 5. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Sebastian Šujević
Kroz ove nedjelje
– prošlu, sutrašnju i ove slijedeće do korizme Gospodin se u evanđelju pojavljuje
u srži, vrevi čovječjega života. Prvo čitanje nam obično pokazuje kontrast naspram
novosti koju Krist donosi da bi ta novost bila što bolje uočena, prepoznata i oduševila
nas, dobila ono važno, primarno mjesto u našim životima koje zaslužuje. Drugo čitanje
nam pak daje neke primjere i poticaje ohrabrenja prvih kršćana koji su živjeli na
razne načine tu novost. Što nam nudi današnja nedjelja? Idemo po redu. Prvo Job.
Poprilično nam je poznat njegov lik. Ovaj odlomak nam donosi njegov doživljaj situacije
životne patnje. Teško mu je, a ne zna zašto. Slikovit je u opisu toga proživljavanja
vanjske fizičke nedaće i unutarnje boli nepravde. Život neprestane borbe, život nadničara
koji radi od jutra do mraka ne znajući plaće, koji prodaje svoj rad u bescjenje. Život
neprestano iščekivanje nečeg boljeg koje nikako da dođe – poput umornog roba koji
žudi za hladom, najamnika koji u strepnji iščekuje isplatu krvavoga rada. I tako dan
za danom, bez kontrole kao da život izmiče iz ruku, bez ikakve nade, ikakvog znaka
da će se nešto promijeniti, u slutnji mu niti oko više neće vidjeti sreće. Mislim
da nam se lako uživiti u ovaj prizor s Jobom i suosjećati s njime. Uočavamo ljude
u životnim stvarnostima u takvim situacijama bez perspektive. I dužnost nam je suosjećati
s njima. S ljudima koji rade od jutra do mraka, dođu kući pojedu nešto na brzinu,
vide svoje, moraju odmorit, dignu se i opet ispočetka. S ljudima koji rade a ne primaju
plaće. S ljudima koji su izvrsni, školovani, žele raditi, a posla nema... i tako redom
do onih bolesnih, pogođenih nesrećama za koje ne znaju ni otkud ni zašto. Sjetimo
se Joba: nije bio kriv za svoje nedaće, a ostao vjeran Gospodu. Žena ga je nagovarala
suprotno, najbolji prijatelju nisu ga razumjeli i smatrali da mora bit neki grijeh
zbog kojeg mu se ovo događa. A grijeha nije bilo! Kako onda dalje?! U psalmu se već
nazire novost koju Krist donosi: Hvalite Gospodina, on liječi one koji su srca skršena,
povija rane njihove... Gospodin pridiže ponizne! I to se događa kasnije s Jobom. Gospodin
ne želi trpljenje. Drugo čitanje nam je poput intermezza – pripreme stava koji
se očekuje u susretu s Kristom. Kaže Pavao: navješćivanje evanđelja mi je dužnost,
i jao meni ako ga ne navješćujem. I pitanje iz koje pobude bih to činio? Pavao je
mudar, pogađa ljudsku narav u središte retoričkim pitanjem: koja mi je plaća? Jer
plaća nama ljudima često zna biti problem i razlog razdora. Nastavlja: besplatno.
Pa zar ga nismo besplatno i dobili, ili drugim riječima – zar taj dar čovjek može
nečim platit? Dati sve od sebe, biti sve svima da se pošto poto nekima pomogne da
se spase, da uvide novost evanđelja. I postaje nam jasno da je upravo to naša plaća
– sama novost koju Krist donosi, spasenje, izlaz iz bezizlazne situacije nama ljudima
– vječne, duhovne, fizičke, psihičke, ekonomske. Dakle, naša je prednost što možemo
jako dobro pripremiti vlastito srce za Gospodina i pobuditi žarku želju za novost
koju nam daruje uvijek iznova. Uđimo u evanđelje. Ovaj prizor praktički započinje
i završava s Gospodinom u molitvi, omeđen je molitvom, prožet je molitvom i Isusom
punim Duha u svakoj gesti i riječi, mogli bismo reći Isusom povezanim s Ocem i misijom
novosti koju mu on predaje. Nakon što izađe iz sinagoge Isus uđe u kuću Šimunovu s
Jakovom i Ivanom, a punica Šimunova u ognjici. On pristupi, odmah, primi je za ruku,
podiže i ognjica je napusti. Dvije stvarnosti ako ne i tri su mi ovdje prisutne: 1.
Pitanje koliko osjećam potrebu boravka u Crkvi kao svetohraništu Božjem, gdje je on
stvarno prisutan i koliko je taj boravak kvalitetan dio moga života? 2. Zamjećujem
Isusovu stvarnu prisutnost i povezanost s ljudima u običnim situacijama, daje im na
važnosti. To čini i želi činiti i s nama. On pristupa živo tvojoj kući, stanu, obitelji,
tebi u intimnosti tvoga srca. Budi svjesno tu prisutan. 3. On nije slijep niti gluh,
njemu je posve jasno – gdje si, u čemu si, kakav si. I odmah reagira i djeluje. Zato
gaji želju za Gospodinom, i gaji prepuštanje Gospodinu. Tu smo slabi, jer prijeti
nam uhljebljenje, komocija, blokada. Stoga je bitno i odgajajuće zamišljati bogatstvo,
intenzitet osjećaja i divljenja, prisutnost Svetog u ovom prizoru. Kako odgovoriti
na sav taj dar novosti? Odgovor na primljeni dar vidimo u Petrovoj punici: služenje.
Odgovor kako živjeti s tom novosti daje nam sam Krist: osjećaj za samoću i tišinu,
molitva – intima s Bogom.