Vijeće Europe usvojilo rezoluciju o zabrani eutanazije

Europski centar za zakon i pravednost (ECLJ) s veseljem je pozdravio rezoluciju Parlamentarne skupštine Europskog vijeća koja odbacuje eutanaziju. Rezolucija potvrđuje načelo prema kojemu eutanazija u smislu namjernog ubojstva, namjernog izostanka liječenja, ili navodne blagodati ljudskog bića, ima biti zauvijek zabranjena. To je prvi put da je neka europska politička ustanova tako jasno osudila eutanaziju. Rezolucija je usvojena godinu dana nakon pravorijeka Europskog suda, prema kojemu u Europskoj konvenciji ne postoji pravo na potpomognuto samoubojstvo ili na eutanaziju.
To je nova vrlo važna pobjeda za život i ljudsko dostojanstvo, ustvrdio je Grégor Puppinck, ravnatelj Europskog centra za zakon i pravednost, a mogla bi imati izravan utjecaj na pravosudni izrijek Europskog suda o zabrani potpomognutog samoubojstva u Njemačkoj.
U srijedu, 25. siječnja, Parlamentarna je skupština Vijeća Europe usvojila sljedeću rezoluciju. Eutanaziju u smislu namjernog ubojstva djelovanjem, propustom, ili poradi navodne blagodati ljudskog bića, zauvijek se ima zabraniti. Cilj je naslovljene rezolucije (br. 1859/2012.) „Zaštita ljudskih prava i dostojanstva vodeći računa o unaprijed očitovanoj volji pacijenta“ odrediti načela na kojima se ima temeljiti praksa takozvanih „bioloških oporuka“ ili „postupak okončanja života“ u Europi.
Cilj je Biološke oporuke ili postupka okončanja života omogućiti pacijentu da unaprijed očituje svoju volju glede liječničkog pothvata ili posebnih postupaka u slučaju dvojbe o potrebi ili prikladnosti oživljavanja pacijenta ili o nastavljanju uporabe izvanrednih sredstava da ga se održava na životu. U tim bi se slučajevima trebalo uzimati u obzir njihovu unaprijed očitovanu želju.
Budući da su biološke oporuke ili postupak okončanja života predmet mogućih zloporaba onih koji žele legalizirati eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo, Parlamentarna je skupština Vijeća Europskog upriličila popis načela na kojima se mora zasnivati praksa u 47 država članica Vijeća Europe. Popis se oslanja na dokumente Vijeće Europsko, među kojima je i Konvencija o pravima čovjeka i Biomedicina ( poznatija kao Konvencija Ovieda), koja pravno veže većinu država.
Zbog sve većih strahova od eventualne legalizacije eutanazije, Skupština je smatrala potrebnim izričito podsjetiti na osnovno načelo, to jest da se namjerno ubijanje zauvijek mora zabraniti. Zabrana je eutanazije i temeljno pravilo medicinske deontologije. To objašnjava zašto je prvo načelo izrečeno u rezoluciji jasna zabrana eutanazije. Potom slijedi popis načela i glavne vodilje. Drugo pak pozitivno načelo, koje je predložio talijanski zastupnik Luka Volonté veli da „u slučaju sumnje“ odluka uvijek ima biti u korist života i njegova produživanja (§ 7.8.)
Prema doktoru Puppincku, ravnatelju Centra, „rezolucija je jasan dokaz da se golema većina Europljana suprotstavlja eutanaziji“. Zabrinjavajuće su mnogobrojne zloporabe na snazi u zemljama koje dopuštaju eutanaziju jer krše istinska ljudska prava. Vrlo je važno načelo da se eutanaziju zauvijek ima zabraniti. Neznatan broj europskih država, koje ovlašćuju eutanaziju, morao bi dakle uskladiti svoje zakonodavstvo s načelima usvojenim na Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.
Premda rezolucija ne obvezuje države članice Vijeća, ona će ipak vršiti stvaran utjecaj na zakonodavni i sudski proces, posebice na odluke Europskog suda za ljudska prava.
Glede pak zakonodavnog procesa, Skupština „preporučuje da Odbor ministara (47 veleposlanika u Strasbourgu) upozori države na rezoluciju sa zahtjevom njezine primjene“. Glede pak sudskog procesa, rezolucija će utjecati na pravorijeke Europskog suda za ljudska prava, posebice na raspravu o slučaju Koch protiv Njemačke. U tome se slučaju Sud ima očitovati je li zabrana „potpomognutog samoubojstva“ u Njemačkoj suprotna Europskoj konvenciji.
U pitanju je zahtjev njemačkog građanina, Urlicha Kocha, koji se protivi odbijanju njemačkih vlasti da ovlaste njegovu ženu kupiti smrtonosni pripravak kako bi mogla počiniti samoubojstvo. Rezolucija bi Parlamentarne skupštine Europskog vijeća mogla imati vrlo važan odraz na taj slučaj.
Samo prije godinu dana, 20. siječnja 2011., Europski je sud izrekao jedan drugi pravorijek (Haas protiv Švicarske) o potpomognutom samoubojstvu. Premda je dopustio neku vrstu prava na samoubojstvo, sud je zanijekao postojanje prava na potpomognuto samoubojstvo, utemeljena na Europskoj konvenciji i na državnom jamstvu. Ali suprotnome tome što je sada učinila Parlamentarna skupština, Sud još nije bio odredio da je potpomognuto samoubojstvo ili eutanazija po sebi kršenje prava na život, zajamčen Europskom konvencijom za ljudska prava.
Kao što je već istaknuo Luca Volonté, predsjednik skupine europskih narodnih stranaka u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, prošle smo godine postigli veliku pobjedu s potvrdom prava liječnika na priziv savjesti, danas smo vodili pravednu bitku i pobijedili smo, hvala Bogu, protiv prave ideološke tiranije kulture smrti (...) danas je Parlamentarna skupština Vjeća Europe posvema zabranila eutanaziju – kazao je Luca Volonté.