Na putu ljepote za novu evangelizaciju, pod tim se geslom na Papinskom sveučilištu
Sveti Ivan Lateranski u Rimu u okviru projekta „Vrata prema Beskonačnom, 13. siječnja
održao skup organiziran pod pokroviteljstvom Ureda za društvene komunikacije pri Rimskoj
biskupiji i Papinskog vijeća za kulturu. Polazna točka skupa bile su Papine riječi
izgovorene na prošlogodišnjem biskupijskom skupu. Podsjećajući na povijesnu i umjetničku
baštinu Rima, Papa je pozvao sve da „idu putem ljepote koji vodi do Onoga koji je,
prema svetome Augustinu, drevna i uvijek nova Ljepota“. O odnosu između ljepote i
evangelizacije govorilo se pod tri različita vidika. Mons. Rino Fisichella, predsjednik
Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, govorio je o ljepoti s teološkog
motrišta. Ljepota je povlašteni put za evangelizaciju. Ne treba zaboraviti da je kršćanstvo,
od samog početka, u umjetnosti vidjelo put za očitovanje dosljednosti otajstva. Kršćanstvo
naviješta otajstvo utjelovljenoga Boga a ljepota je u svojim raznim izričajima bila
kadra dočarati to otajstvo. Očituje ga u ljepoti naših katedrala i crkvi, u pjesništvu
i literaturi, u glazbi a ne prestaje s očitovanjem u liturgijskoj ljepoti. Postoje
dakle brojni izrazi i povlašteni su put za navještaj Radosne vijesti – primijetio
je mons. Fisichella. Nastavljajući izlaganje mons. je Fisichela rekao da je Crkva
uvijek zahvalna umjetnicima, te je istodobno pozvao da se i danas, sučeljavajući se
s Kristovim otajstvom, kušaju novi izražaji. Taj se izazov uklapa u obnovljenu osjetljivost
današnje mladeži, a uvjeren sam da moramo poticati žudnju za ljepotom, koja se osjeća
kod mladih naraštaja kada se približavaju uživati u raznim umjetničkim dostignućima.
Čini mi se da se poticanje te žudnje izjednačuje s vježbanjem i izoštravanjem ukusa
za ljepotu u njezinim raznim očitovanjima i s nezadovoljavanjem s raznim vidicima
suvremene kulture koji očituju prolaznu ljepotu, koja je od danas do sutra. Osjećamo
potrebu boljeg izražavanja kontinuiteta ljepote – ustvrdio je mons. Fischella. O
prolaznoj i istinskoj ljepoti govorio je u svijetu vrlo priznat i glasoviti rimski
arhitekt Paolo Portoghesi, pozivajući da se izbjegava umjetnost u službi tržišta.
Grad Rim je, za onoga koji dolazi izvana, istinski hvalospjev vjeri. Njegova je izvanredna
mogućnost u turizmu, koji je, u nekom smislu, i hodočašće. Osim toga u njemu je prisutna
ljepota stvorenoga i Kristova ljepota, na koju je mislio Dostojevski kada veli: Koja
ljepota može spasiti svijet? A samo jedan može biti odgovor. Ljepota može biti i u
nama: pronalazak unutarnje ljepote može biti vrlo važan za evangelizaciju – zaključio
je Portoghesi. O odnosu teologije, umjetnosti i komuniciranja, odnosno kako evangelizirati
na putu ljepote i u obavijesnim sredstvima, govorio je Marco Tarquinio, glavni urednik
katoličkog glasila Avvenire. Kad govorimo o ljepoti obvezni smo omogućiti narodu da
shvati istinsku ljepotu. Dok je još bio pročelnik Zbora za nauk vjere, papa Benedikt
XVI. običavao je govoriti da je danas velika smicalica laži u tome što se predstavlja
pod lažnom ljepotom, koja privlači. Uvjeren sam da mi. kao novinari, možemo postaviti
na noge ideju ljepote i učiniti da hoda. Što to znači u stvarnosti? Znači omogućiti
shvaćanje da naslovi i vijesti na novinskim stranicama nisu oni o novcu, lijepim licima
ili pričama koje gode svijetu. Postoji sasvim drukčije čovječanstvo koje možemo staviti
na novinske stranice i učiniti da se shvati kako je i kronika povijest – zaključio
je novinar Tarquinio.