Dvadeseta obljetnica Vatikanskog priznavanja Hrvatske
I danas je Papa policajcima govorio o tome kako valja poštivati ono što je tuđe i
s nikakvoga razloga profita i posjedovanja drugome oduzimati, jer se drugome nanosi
nepravda, a za pravdu se valja odgajati i posebice odgajati mlade, kako je Benedikt
XVI. napisao u svojoj poruci za ovogodišnji Svjetski dan mira. Na današnji je dan
Sveta Stolica među prvim priznala samostalnost Hrvatske. Ta se samostalnost osporavala
još od doba kad se želio unificirati jezik i kad je Vuk Stafanović Karadžić preveo
hrvatske poslovice na srpski i proglasio ih srpskima, kako je to lijepo dokazao profesor
Galinec u Varaždinu. Svojatanje se nastavilo agresijom na Hrvatsku. Ali svim su ratnim
razaranjima agresori upravo dokazivali da to nije njihovo, nego da je samo otimačina
njihova. Jer nitko nije tako lud da će svoje uništavati. Budući da Boškovića ne mogu
uništiti, njega na fin način svojataju ne bi li jednako tako sebi pripisali potom
i Dubrovnik koji je također dobro stradao u velikosrpskom agresorskom ratu za što
su se Crnogorci već ispričali. Hrvatskim je ljudima, čini se, već dojadilo demantirati
velikosrpska svojatanja, pa i ovo najnovije o Boškoviću, kako god ono iz Tadićevih
usta izgledalo obazrivo. Samo da toj finoći ne podlegnu vrli hrvatski političari bilo
kad je riječ o granicama, ili o pravima manjina, ili o povratku protjeranih, ili o
ratnoj odšteti, ili o suđenju za ratne zločine pa i takvima koji su čak u Hrvatskom
saboru. Dvadeseta nas obljetnica samostalnosti doista podsjeća svega što smo proživjeli,
pa možemo sa zahvalnošću Bogu izgovarati Psalmistove riječi: Da nije Gospodin uz
nas bio, žive bi nas progutali. No glad se agresora nije stišala ni onda kad je
briljantno pobijeđen. Valja stoga svojski raditi za opće dobro.