Na današnjoj općoj audijenciji Sveti Otac govorio o Isusovoj molitvi na Posljednjoj
večeri
Na općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu Sveti je Otac nastavio katehezu
o Isusovoj molitvi u evanđeljima, a današnju je audijenciju posvetio Isusovoj molitvi
na Posljednjoj večeri istaknuvši da sudjelovanjem u Euharistiji sudjelujemo u Isusovoj
molitvi da zlo ne pobijedi nad dobrom. Na Posljednjoj večeri Isus anticipira svoju
smrt i uskrsnuće – kazao je Benedikt XVI. objašnjavajući da se Isus na posljednjoj
večeri oprostio od svojih prijatelja jer je znao da mu se približila smrt. Isus zna
da će mu uskoro oduzeti život razapinjanjem na križ. Srž Isusove oproštajne večere,
koja se zbila u vrijeme židovske pashe, jest lomljenje kruha i njegovo dijeljenje
učenicima te kalež vina koje dijeli s svojima, a to je ustanovljenje Euharistije,
velike Isusove molitve i molitve Crkve. Isus je svjestan svoje muke, smrti i uskrsnuća,
stoga se posebnom gozbom želi oprostiti od svojih, različitom od svake druge. Na posljednjoj
večeri On dariva nešto sasvim novo: samoga sebe, i tako slavi židovsku Pashu anticipirajući
svoju smrt i uskrsnuće – kazao je Sveti Otac. U toj molitvi – nastavio je Benedikt
XVI. – Isus očituje svoj identitet i odluku da do kraja izvrši svoje poslanje posvemašnje
ljubavi, žrtvu iz poslušnosti Očevoj volji. On unaprijed prikazuje svoj život koji
će mu biti oduzet i tako nasilnu smrt pretvara u slobodan čin sebedarja za druge i
drugima. Pretrpljeno se nasilje preobražava u aktivnu, slobodnu i otkupiteljsku žrtvu.
A u činima i riječima na posljednjoj večeri jasno vidimo da se Isus iz ljubavi prema
Ocu dariva svojima, a i svakomu od nas, dariva se u sakramentu ljubavi (Sacramentum
caritatis) – objasnio je Papa. Govoreći o Isusovoj molitvi, rekao je da nam Lukino
evanđelje omogućuje shvatiti dubinu Isusove dirljive molitve za svoje učenike i za
svakog posebno. Polazeći od zahvalne molitve i blagoslova, Isus dolazi do euharistijskog
dara, i dok dariva odlučnu sakramentalnu zbilju, obraća se Petru. Na svršetku večere
veli mu: „Šimune, Šimune, pazi, Sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao
pšenicu, ali ja sam molio za te, da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se obratiš,
učvrsti svoju braću!“ – kazao je Sveti Otac Isusova molitva, kad su učenici u kušnji,
daje snagu njihovoj slabosti, njihovu naporu da shvate kako Božji put ima proći kroz
pashalno otajstvo smrti i uskrsnuća, koje je anticipirano u prikazivanju kruha i vina.
Euharistija je hrana hodočasnika, snaga umornih, iznemoglih i zbunjenih. Isus naročito
moli za Petra, a evanđelist Luka veli da je Isusov pogled tražio Petar u trenutku
kad ga je triput izdao, da mu udijeli snagu da ga može slijediti: Dok je još govorio,
zapjeva pijetao. Gospodin se okrenu i pogleda Petra. Petar se tada sjeti Gospodinove
riječi koju mu je rekao – objasnio je Papa. Sudjelujući u Euharistiji, draga braćo
i sestre, – kazao je nadalje Sveti Otac – na izvanredan način živimo Isusovu molitvu
koju je molio za svakog da zlo, koje svi srećemo u životu, ne pobijedi nego da nas
ispuni preobražujuća snaga Kristove smrti i uskrsnuća. U Euharistiji Crvka izvršava
Kistovu zapovijed: Ovo činite meni na uspomenu, ponavlja zahvalnu molitvu i blagoslov,
a s njim i riječi pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Po Euharistiji se
sjedinjujemo s Kristovom molitvom. Crkva je od samog početka shvaćala riječi pretvorbe
sastavnim dijelom Isusove molitve, po kojoj nam Bog uvijek iznova daje plod zemlje
i rada ruku čovječjih kao tijelo i krv Isusovu, Bog nam se dariva u Sinovoj ljubavi
– ustvrdio je Benedikt XVI. Hraneći se tijelom i krvlju Gospodina, s molitvom pashalnog
Jaganjca svoju sjedinjujemo molitvu – nastavio je Papa - da ne izgubimo život nego
da bude preobražen nego unatoč našoj slabosti i nevjernosti,. Molimo Gospodina da
naše sudjelovanje u Euharistiji, koja je bitna za kršćanski život, bude naša najuzvišenija
molitva. Molimo ga da i mi možemo, duboko sjedinjeni s njegovim prikazivanjem Ocu,
svoje križeve preobraziti u slobodnu i odgovornu žrtvu ljubavi prema Bogu i svojoj
braći – potaknuo je Benedikt XVI. zaključujući opću audijenciju.