Uz misna čitanja svetkovine Bogojavljenja razmišlja p. Alan Modrić

Na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja razmišljamo o otajstvu Božje objave ne samo izabranom narodu, kao što su svojevremeno smatrali Izraelci, nego i svim drugim narodima svijeta. Ovo je blagdan sveopćenitosti, bratstva među narodima na temelju Božje ljubavi, na temelju Božjeg spasenja ponuđenog svima, kršćanima ili nekršćanima, u osobi Jedinorođenog Sina Božjega. Sveta Tri Kralja simbol su poganskih naroda koji otvorena srca primaju Gospodina Isusa Krista, odbačenog od onih od kojih se najviše očekivalo da će ga primiti i zaželjeti mu dobrodošlicu. Božja riječ koju slušamo u misnim čitanjima na svetkovinu Bogojavljenja naviješta i svjedoči upravu tu činjenicu da su pogani oni koji su iskazali slavu Bogu prihvaćajući u svoja srca njegovog Sina.
Prorok Izaija (1. čitanje) gleda kako prema Jeruzalemu obasjanom svjetlom uzlazi velika procesija povratnika Židova ali i pogana sa svih strana svijeta. Prorok je već razbio uskogrudnost Izraela i naviješta kako „sinovi tuđinski“ dolaze da „služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu službenici“. Bog će ih dovesti „na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve“, ali ne samo to, nego će uzeti između njih svećenike i levite. Obasjani Jeruzalem je slika stanja kad će svi narodi biti obasjani svjetlom i slavom, i svi sinovi i kćeri biti jedan narod. To se obasjavanje i okupljanje ostvaruje u Crkvi po Sinu Božjemu, ali i po onima koje obasjava. Mi vjernici pozvani smo da širimo to svjetlo u ovome svijetu, i prihvaćamo i one koji iskreno traže svjetlo bez obzira na to koliko bili drugačiji od nas.
Apostol Pavao (2. čitanje) govori o ostvarenju proroštva proroka Izaije o objavi Božjoj svim narodima:“pogani su subaštinici, «sutijelo» i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju“. Govori o objavi „rasporedbe milosti Božje“, o otajstvu kako svi narodi konačno i savršeno jedinstvo zadobivaju u osobi Gospodina Isusa Krista. Stvara se jedan narod u koji se ujedinjavaju i stari baštinici obećanja i oni koji su bili bez nade i neznabošci, oni daleko i oni blizu. Pavao nas poučava da je apostolsko djelovanje među ostalim sadržano i u uspostavljanju dijaloga sa različitim narodima, kulturama i tradicijama kako bi se ostvarilo što dublje i plodnije jedinstvo. Sam apostol je odličan dokaz te pouke, s obzirom da je razvio takvu djelatnost među narodima tadašnjeg Rimskog carstva da je zaslužio naslov „apostol pogana“.
U evanđelju po Mateju koje se čita na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja imamo i konkretno ispunjenje proroštava i vizija Izaije i Pavla ostvareno u pohodu trojice mudraca s istoka novorođenom Kralju. Oni mu dolaze slijedeći zvijezdu, znak Božje nazočnosti i objave čovječanstvu. Dolazeći s plemenitom namjerom da se poklone Kralju svih kraljeva, nažalost ne nailaze na ljude s jednako tako plemenitim nakanama. Herod, glavari svećenički i pismoznanci uznemiruju se zbog njihovog dolaska jer naslućuju da se s objavom „novorođenog kralja židovskog“ sprema kraj njihovoj licemjernoj i tiranskoj dominaciji. Imamo dva suprotstavljena tabora: s jedne strane Herod sa svojom svitom kao simbol neprijateljstva prema Kristu i njegovoj Radosnoj vijesti, a s druge, mudraci s istoka kao utjelovljenje mudrosti i kulture koja iskrenim srcem ispituje znakove vremena i otkriva Gospodina. Donose darove kojima priznaju Isusa svojim Vrhovnim Kraljem (zlato) i Svećenikom (tamjan), a ujedno i navještaju njegovu Muku i Smrt u simbolu smirne.
Na kraju zapitajmo se: čemu nas poučava Gospodin na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri Kralja? Gospodin se objavio svim narodima svijeta, ponudio je svoju radosnu vijest ljudima svih zemalja, jezika, kultura i tradicija, i stoga oni koji ga traže iskrena i ponizna srca naći će ga bez obzira u kakvom su okruženju rođeni ili žive – može to biti i obitelj ili okolina nevjernička ili nekršćanska, a da ipak iskreni i ponizni tražitelj Božjega lica pronađe jasle u kojima počiva Božje djetešce kako nam svjedoče Sveta Tri Kralja. A kako bi to bilo moguće sam Gospodin se objavio svojim stvorenjima, dao im je svoje spasenje, svoju radosnu vijest. Nismo mi oni koji su izabrali Gospodina, nego je On izabrao nas, objavio nam se kako bi Ga donijeli i svjedočili drugima. Da bismo to mogli činiti moramo poput trojice mudraca s istoka iskrena i ponizna srca tražiti znakove Božje nazočnosti u našem životu: u sv. Euharistiji, u savjesti, u našim radostima i žalostima. Čineći tako postati ćemo poput njih ispunjeni radošću velikom što smo pronašli Novorođenoga Kralja. Neka nas u tom nastojanju prati Božji blagoslov i zagovor naše Nebeske Majke Marije!