Sažetak Papinih govora na općim audijencijama 2011. godine

Čuli smo da je na različite susrete sa Svetim Ocem u 2011. godini, sa svih strana svijeta, došlo više od dva i pol milijuna ljudi. Na općim je audijencijama srijedom, u proteklih dvanaest mjeseci sudjelovalo oko 400.000 osoba, želeći poslušati Papine kateheze obilježene raznolikošću sadržaja. Nakon što je u prvom dijelu godine završio prikaz likova velikih svetaca i svetica 16. i 17. stoljeća, Sveti je Otac opširno razmišljao o odnosu između čovjeka i molitve, a potom, posljednjih mjeseci, nastavio s nizom meditacija o nekim psalmima.
Papa je Benedikt XVI. godinu započeo – zapravo je to bio nastavak iz 2010. – ženskim likom, svetom Katarinom iz Genove, te niz posvećen svecima završio još jednom ženom, svetom Terezijom iz Lisieuxa. U međuvremenu je govorio o Tereziji Avilskoj i Franji Saleškomu, Ivani Orleanskoj i Alfonsu Mariji de' Liguoriju, te u travnju završio povjeravajući da za njega nisu samo veliki sveci koje voli i koje dobro poznaje „pokazatelji puta“, nego upravo jednostavni sveci, odnosno – kako je rekao - dobri ljudi koje vidim u svojemu životu, a koji neće nikada biti kanonizirani. Riječ je o normalnim osobama, bez vidljivoga junaštva, ali u njihovoj svakodnevnoj dobroti vidim istinu vjere – istaknuo je Sveti Otac na audijenciji 13. travnja ove godine.
Na istoj je audijenciji Sveti Otac dao naslutiti svoje namjere za sljedeće kateheze. Bitno je ne provesti nijednu nedjelju bez susreta s uskrslim Kristom u Euharistiji – kazao je te nastavio – To nije neki dodani teret, nego je svjetlost za cijeli tjedan. Jednako tako – prema Papinim riječima – ne valja nikada započeti i završiti dan bez barem kratkoga dodira s Bogom.
Važna je, dakle, molitva, a o njoj je Papa razmišljao nakon Uskrsa. Kroz deset razmišljanja, održanih od svibnja do kolovoza, Sveti je Otac ušao u duhovni prostor molitve, u ono simbolično stanje „prsa o prsa“, ne s Bogom protivnikom i neprijateljem, nego s Gospodinom koji blagoslivlja, kako je rekao u jednoj katehezi. Iluminizmi, državni ateizmi, uvjereni sekularizam, unatoč svojim naporima, nisu potisnuli „svijet svetoga“, - primijetio je Sveti Otac - jer voda neke ideologije neće nikada uistinu utažiti žeđu duše. Čovjek u sebi nosi žeđu za beskonačnim, čežnju za vječnošću, traženje lijepoga, želju za ljubavlju, potrebu za svjetlom i istinom, koji ga upravljaju prema Apsolutnomu; čovjek u sebi nosi želju za Bogom – istaknuo je Papa na audijenciji 11. svibnja ove godine.
Od prorokā do Krista, papa je Benedikt XVI. prolazio kroz Bibliju, sve dok se, nakon ljeta, nije našao na putu Psalama, o kojima je već govorio na početku papinstva, nastavljajući tragom općih audijencija Ivana Pavla Drugoga. Vrlo je dirljivo, među ostalima, bilo razmišljanje o prividnoj „Božjoj šutnji“, koju ponekad osjeća onaj tko moli obuzet bolju. Bile su to riječi nadahnute 22. psalmom koje se rađaju iz stare mudrosti, i koje jasnom točnošću opisuju muku, u ovim trenutcima, brojnih kršćana, žrtava slijepe mržnje. Tako je na audijenciji 14. rujna ove godine Sveti Otac istaknuo: „Kada čovjek postane okrutan i napadne brata, nešto ga životinjsko svlada, čini se da on tada izgubi ljudski izgled. Nasilje uvijek ima u sebi nešto životinjsko i samo spasenjsko Božje djelovanje može vratiti čovjeku njegovu čovječnost“.
Ali, za kršćanina, upravo prizor nasilja na Kalvariji Kristov je odgovor na nasilje. Sveti je Otac na to podsjetio krajem listopada, uoči svojega putovanja u Asiz. Križ je novi lûk mira, znak i sredstvo pomirenja, praštanja, razumijevanja, znak da je ljubav jača od svakoga nasilja i tlačenja, jača od smrti: zlo se pobjeđuje dobrim, zlo se pobjeđuje ljubavlju – istaknuo je Sveti Otac 26. studenog, u molitvi za pripravu na Susret u Asizu.