Uz misna čitanja svetkovine Svete Obitelji razmišlja p. Danijel Koraca

Posebnim danom u božićnom vremenu obilježavamo i Svetu Obitelj. Zašto taj posebni naglasak na obitelj? Kao da nismo i na Božić promatrali i Josipa i Mariju i maloga Isusa. Danas to moramo učiniti ponovno. Razlog je tomu taj da postanemo svjesni uloge čitave obitelji u Božjem planu spasenja. Nije Bog došao na svijet kao Deus ex machina, Bog iz stroja, ili ti kako mi to obično prevodimo s neba pa u rebra, ne ulazeći sada u čudesnost Marijinog začeća. Bog je na svijet došao preko konkretne obitelji, živio u obitelji i u njoj stjecao prva ljudska iskustva. Marija i Josip rasli su zajedno s Isusom, kao obitelj, u svemu onome ljudskome, pa i u vjeri. Ni Marija ni Josip nisu odmah posve shvatili Božji plan s njima. Učili su ga postupno i u vjeri ga prihvaćali. O Božiću smo vidjeli kako je to značilo biti odbačen od svijeta, roditi u štali, morati će bježati u Egipat da tiranin Herod u svom luđačkom strahu ne ubije dijete, kao što je dao poubijati nevinu dječicu, kojih smo se također ovih dana spomenuli, i još je mnogo situacija u kojima će morati prihvatiti Božju volju koja se čini okrutna i teška. U konačnici Marija će morati stajati pod križem i gledati kako njezin Sin umire, ostavljen i od najužih učenika, onih koji su toliko puta bili s njim, s kojima je toliko puta i ona sama razgovarala, kojima je tko zna što sve napravila dok su išli s njezinim sinom. Gledamo ovu Svetu Obitelj i molimo da se naše obitelji ugledaju u nju. Danas nam se svakovrsne izopačenosti pokušavaju nametnuti kao prihvatljiv i normalan način obitelji. Dapače, ako govorimo o obitelji na način kakav je ona zamišljena u božanskom planu osuđuju nas da ne poštujemo slobodu i prava pojedinaca.
Da se ne bi dogodilo da ti neki pojedinci svoju izopačenu sliku obitelji nametnu većini potrebno je prikazati pravu sliku obitelji, onakvu kakvu je zamislio Stvoritelj.
Kad govorimo o obitelji uz nju je usko povezana i tema braka, a onda i svetosti ljudskog života. Budući da je Stvoritelj svega ustanovio bračnu zajednicu kao izvor i temelj ljudskog društva, obitelj je postala prva i životna stanica društva. Ona je njegov temelj i neprestano ga hrani svojom službom životu. Ovdje se razumije obitelj utemeljena na braku, u kojoj međusobno darivanje samoga sebe sa strane muža i žene stvara okoliš života u kojem se dijete može roditi te razvijati svoje mogućnosti. Obitelj čini, protiv takozvane kulture smrti, sjedište kulture života. Njezina je odlučujuća odgovornost da bude zajednica života i ljubavi, utemeljena na ženidbi i da čuva, objavljuje i priopćava ljubav. Brak je temelj obitelji, ako su brak i bračna ljubav usmjereni na rađanje i odgajanje djece, i u tome nalaze svoj vrhunac. Između krštenika ženidbene su veze posvećene i sakramentom.
Supružnici su kao roditelji kod prihvaćanja i rađanja novog čovjeka suradnici Boga Stvoritelja. Rađanje je nastavak stvaranja. Na to se nadovezuje i dužnost odgoja koja ima svoje korijene u tom prvobitnom pozivu bračnih drugova da sudjeluju u stvaralačkom Božjem djelu. Roditelji su prvi i povlašteni odgojitelji svoje djece. Na njima je da stvore takvo obiteljsko okružje – prožeto ljubavlju i odanošću prema Bogu i ljudima – koji će pogodovati punom osobnom i društvenom razvoju djece. Nije lako biti roditelj, nije lako biti niti dijete. I jedno i drugo ima svojih pozitivnih i manje pozitivnih strana. Djeca su radost, ali nekada rastuže naše srce. Kako si ih odgajao takvi će ti i biti. Ako su oni kao djeca vidjeli da se ti ružno ponašaš prema svojim roditeljima, zar će te poštivati kad ostariš? Već si sada stari, a onda ćeš biti neki fosil kojeg treba smjestiti u kakvu instituciju da se što prije domogne onoga što posjeduješ. Djeca uče ono što doživljavaju. Nažalost mi ponekad premalo vodimo o tome računa. Pred djecom se svađamo, djeca su na kraju krajeva često puta i teret u našim odnosima. Da nema njih ne bismo bili zajedno. I kakvi smo to im još i kažemo. I kako se ta djeca trebaju osjećati, kao voljena i prihvaćena i rasti u zdravom okruženju punom ljubavi. Pripazimo malo kako se prema djeci ponašamo i što pred njima činimo, čemu ih učimo. Da li im plješćemo kad nauče psovati ili kad nauče kakvu molitvu? Kad bi u našim obiteljima više vladao duh o kojem nam govori današnje evanđelje u kojem je dijete Isus rastao, jačao i napunjao se mudrosti, situacija bi u našim obiteljima bila definitivno drugačija. Naš odnos prema drugima, muža prema ženi, žene prema mužu, djece prema roditeljima i roditelja prema djeci mora izlaziti iz onog našeg prvog odnosa prema Bogu. Ako smo usvojili sve ono Božje onda ne možemo pogriješiti. Svoj život trebamo graditi poput Abrahama na vjeri u ono što nam je Bog obećao. Ponekad se ta obećanja čine daleka, možda čak i neostvarivima, ali Bog je vjeran svome obećanju, možda ne one sekunde kada bismo mi to očekivali, ali još nikoga nikada nije iznevjerio.
“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih” (Post 1,28) Taj kratki tekst sadrži temeljnu antropološku istinu. Čovjek je vrhunac svih stvorenja u vidljivom svijetu – muškarac i žena – oboje su ljudi, jednako i muškarac i žena. Pozvani su da zajednički sudjeluju u stvarateljskom Božjem planu kao i u planu spasenja. Upravo poput Marije i Josipa. Kad bude teško u obitelji, kad ne bude sve funkcioniralo onako kako treba, uputimo svoj vapaj ovoj Svetoj Obitelji da nam pomogne i da nas pouči kako živjeti s Bogom. Ovaj blagdan zgodna je prilika da u ruke ponovno uzmemo tekstove koje nam je Sveti Otac izgovorio kad je u lipnju boravio u našoj Domovini na prvom obiteljskom danu.