Papa upalio svjećice na božićnom drvetu u Gubbiju

Dodirom na malo prijenosno računalo (tablet), papa je Benedikt XVI. u srijedu, 7. prosinca, iz Vatikana upalio svjećice na najvećem božićnom drvu na svijetu, smještenom na padinama brda Ingino, iznad talijanskoga mjesta Gubbio, u pokrajini Umbriji. Riječ je o božićnom drvu sastavljenomu od svjetiljki, koje taj gradić postavlja od 1981. godine, a doseže visinu od 750 metara, te je zbog toga ušlo u Guinessovu knjigu rekorda.
Iz Apostolske palače u Vatikanu do Gubbia u samo jednoj sekundi. Toliko je trebalo da Sveti Otac dotakne zaslon računala i upali tisuće svjetiljki koje ocrtavaju to najveće božićno drvo na svijetu. Međutim, pravo čudo nije tehnološko, nego je to svjetlost koja obasjava srce i daruje nam čvrstu, sigurnu nadu. Ta je svjetlost upravo Dijete koje promatramo u Svetom Božiću, u jednostavnoj i siromašnoj špilji, jer on je Gospodin koji se približava svakomu od nas i traži da Ga ponovno prihvatimo u svojem životu, traži da Ga volimo, da imamo pouzdanja u Njega, da osjetimo da je nazočan, da nas prati, podupire i pomaže nam – rekao je Papa obraćajući se stanovnicima Gubbia.
To je svjetlost koja osvjetljava put našega života, osobito u ovo doba u kojemu na poseban način osjećamo teret teškoćā, problemā, patnji, i čini se da nas obavija veo tame – istaknuo je Sveti Otac te dodao da svatko od nas ima znati ponijeti to svjetlo u sredine u kojima živi, u obitelj, na radno mjesto, u gradsku četvrt, u sela i gradove. Neka svatko bude svjetlost za onoga koji mu je blizu; neka iziđe iz samoljublja koje često zatvara srce i potiče na razmišljanje samo o sebi; neka pruži drugome malo pozornosti, malo ljubavi. Svaka je mala gesta dobrote poput jedne svjetiljke na ovom velikom drvetu: zajedno s drugim svjetiljkama sposobna je osvijetlili tminu noći, pa i one najmračnije – istaknuo je Sveti Otac.
Isto je to svjetlo obavilo pastire u Božićnoj noći; ono istinsko svjetlo koje osvjetljava svakog čovjeka, pozvanoga upraviti pogled u visinu, kao kada se gleda drvo u Gubbiu; dakle, prema Nebu, prema Božjem svijetu. Prva je stoga želja da se naš pogled, pogled uma i srca, ne zaustavi samo na obzoru ovoga našeg svijeta, na materijalnim stvarima, nego da bude pomalo poput ovoga drveta, da znade težiti za visinom, da se znade obratiti Bogu. On nas nikada ne zaboravlja, ali traži da i mi ne zaboravimo Njega – istaknuo je Sveti Otac.