Uz misna čitanja svetkovine Bezgrešnog začeća razmišlja p. Danijel Koraca

Čitanja današnje svetkovine bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije pred nas stavljaju cijelu povijest spasenja. Počevši od stvaranja svijeta pa do konačne rekapitulacije u Kristu svega stvorenoga. Krećemo s padom naših praroditelja Adama i Eve. Ono što je dobro uočiti u ovom odlomku Knjige postanka je to da nakon pada Bog traži čovjeka. „Adame, gdje si?“ Bog nije niti u jednom trenutku napustio svoje stvorenje. I nakon neposluha Bog je onaj koji prvi pristupa čovjeku. Čovjek se od Boga sakrio, pobojao se. Božje je pitanje opet opravdavajuće: Tko ti kaza da si gol? Nije odmah napao Adama i Evu zbog onoga što su učinili nego traži olakotne okolnosti za njihov čin. Zmija je kriva. Tek u susretu sa zmijom vidimo Božji gnjev, gnjev u kojem vidimo sve posljedice jednog čina koji se činio tako bezazlenim. Svaki je grijeh takav. Ne vidimo sve što u sebi uključuje, tek nakon čina postajemo svjesni. No, to je Božji gnjev u kojem osim prokletstva zmije vidimo i ljubav prema čovjeku. Bog sam obećava obrat situacije: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“. Započela je borba za čovjeka između Stvoritelja i napasnika. Čiji će biti? Već na samome početku Bog pokazuje da može ravno pisati po krivim crtama. Dogodilo se nešto što nije htio i pronašao je način kako da to ispravi, a da ne dira u ljudsku slobodu, da ne dira u čovjeka. Dirat će u sebe. Iz svoje vječnosti odlučuje ući u vrijeme, iz čistoga duha u tijelo, Bog će postati čovjek. Svrnuo je pogled na jednu djevojku u malom židovskom mjestu Nazaretu. Ulazi u povijest te žene potpuno je izokrećući. Obična žena nalazi se pred velikim izborom: Biti Božja suradnica u djelu otkupljenja. Razgovor između Marije i Gabrijela nije tekao bez poteškoća. Marija postavlja pitanja, nije joj sve jasno. „Ne boj se Marijo, našla si milost u Boga.“ Vidimo iz tih anđelovih riječi da je s Marijom nešto posebno. Ona nije posve kao druge žene. Nju anđeo oslovljava s milosti puna i kaže da je našla milost u Boga. Milost je ono stanje koje je čovjek imao prije pada praroditelja. To je stanje bez istočnoga grijeha. Upravo ono što mi danas slavimo kao Marijinu odliku. Teologija nam o tome kaže da je Bog unaprijed svojom intervencijom na Mariju primijenio plodove Kristove žrtve. Marija je prva među spašenima, unaprijed spašena, očuvana od istočnoga grijeha da bi njezina utroba mogla biti dostojno prebivalište Sinu Božjemu. Može nam se činiti da je onda i logično da je Marija prihvatila biti Božja suradnica. Međutim, nije morala. Mogla je reći: ne hvala. Time što je očuvana od istočnoga grijeha nije joj uskraćena sloboda. Kao što je Eva u stanju milosti pogriješila, tako sada Marija u tom istom stanju odlučuje surađivati s Bogom. Crkva je to vrlo brzo uočila i Mariju prozvala novom Evom. Majkom novoga čovječanstva, majkom Kristovih vjernika, Majkom Crkve.
U vremenu došašća, vremenu iščekivanja mi upućujemo svoj pogled na Mariju kao ženu koja je u iščekivanju. Žena koja će uskoro roditi. Zasigurno je osjećala i strah i tjeskobu i uznemirenost, ali i radost. Cijelo brdo osjećaja koji se isprepliću. Osjećaje koje može razumjeti samo majka. Mi možemo nagađati i nabrajati, ali samo ona koja je to prošla zna kako to izgleda. Kad ne znamo što nas sve čeka do cilja kojeg moramo postići, sto puta prevrtimo film u svojoj glavi, pripremimo se za sve moguće scenarije i ishode, sve u tančine isplaniramo. Gledamo sada ovu ženu koja je pristala biti Božja suradnica, koja nije znala dokle će ju sve to dovesti. Potpuno se prepustila Božjemu vodstvu. „Neka mi bude po riječi tvojoj.“ Ta njezina spremnost ima tolike implikacije na čitavu povijest da ćemo toga biti tek u vječnosti svjesni. Tek nakon Kristove žrtve mi možemo u potpunosti razumjeti prve stranice Svetoga pisma. Sveti Pavao nakon svega može reći da je sve po Kristu stvoreno. Da nas je u njemu Bog zamilovao, da smo po njemu posinjena djeca Božja. Sve je to bilo uključeno već u onom Božjem obraćanju zmiji na početku. Bit ćete kao bogovi bila je zmijina varka, zamamljivo obećanje, tko bi ostao nepokolebljiv. Ali nije predvidjela koliko se Bog može poniziti, lišiti se svoga božanstva i biti čovjek. Čovjek nije postao bogom, ali je Bog postao čovjekom i na taj način čovjeka uveo u božanski život. Koja je tu Marijina uloga? Jako velika. Mariji je Krist na križu povjerio da bude majka čitavome čovječanstvu. Što drugo može majka nego brinuti se za svoju djecu, zauzimati se za njih. To Marija čini. Kod svoga Sina moli za nas. Uputimo joj svoju molitvu: Bezgrešna moli za nas grešnike, moli da se barem ponekad znamo čuvati grijeha i bliže grešne prigode.