Sveti je Otac na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. nastavio katehezu
o molitvi u Svetome Pismu. Danas je pak govorio o Isusovoj molitvi koju su prenijeli
evanđelisti Matej i Luka, rekavši da je ona „dragulj“, himan mesijanske radosti. Citirajući
početak Isusove molitve: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje,...rekao je da se
izvornu grčku riječ 'ehomologoumai' obično prevodi sa „zahvaljujem“, a ona u tekstovima
Novoga zavjeta označava posvemašnje poznavanje Božjeg djelovanja i bezuvjetno slaganje
s njim. Radosno je zahvaljivanje vrhunska molitva koja izražava duboko i intimno Isusovo
zajedništvo s Očevom voljom u Duhu Svetome, i njegovo božansko sinovstvo – ustvrdio
je Benedikt XVI. Govoreći pak o poznavanju među osobama, rekao je da iz svakodnevnoga
iskustava znamo kako poznavanje neke osobe uključuje uzajamnu nutarnju vezu, bez ostvaraja
zajedništva ne može se upoznati neku osobu. U zahvalnom himnu kao i u svekolikoj svojoj
molitvi Isus očituje da istinsko poznavanje Boga pretpostavlja zajedništvo s Njim.
Čovjek može samo po Isusu koji je u savršenom zajedništvu s Bogom „pristupiti“ Bogu
i osjetiti radost sinovstva – kazao je Papa i dodao: Približavanje Bogu pretpostavlja
poznavanje njegovih otajstava. Bog se na isti način ne obraća svim ljudima, nekima
se radije obraća. Božanska objava ne poštuje zemaljsku logiku, prema kojoj moćnici
i umnici posjeduju važne spoznaje koje prenose jednostavnom narodu, odnosno malenima.
Bog postupa sasvim drukčije, On se u prvom redu obraća 'malenima', to je Očeva volja,
a Sin je radosno prihvaća – istaknuo je Benedikt XVI. A ta se radost – nastavio
je Papa – zajednička Ocu i Sinu, širi i na nas jer je Isus suglasan s Očevom voljom.
Isus u ovome slavljeničkom himnu očituje nakanu da u svoju sinovsku spoznaju uvrsti
sve one koji su Bogu mili, a maleni su svi oni koji prihvaćaju Isusov dar, i samo
oni mogu prihvatiti taj dar koji su čista srca, koje u Isusu Kristu može prepoznati
lice Božje; jednostavno srce poput dječjeg, bez umišljenosti onoga tko se zatvara
u sebe, misleći da mu nitko nije potreban, čak ni Bog – objasnio je Sveti Otac. Govoreći
o evanđeoskom kontekstu Isusove molitve, Papa je istaknuo kako evanđelist Luka najavljuje
molitvu riječima: U isti čas zatitra od veselja u Duhu Svetom te reče: Slavim te,
Oče, Gospodaru neba i zemlje...Isus se raduje polazeći od dubine svoje biti, koja
je jedinstvo zajedništva i ljubavi s Ocem u punini Duha Svetoga. Uključujući i nas
u svoje sinovstvo, Isus nas poziva da se otvorimo svjetlu Duha Svetoga, i molimo se
u Duhu Svetom koji neizrecivim uzdisajima posreduje za nas... prema planovima Božjim
i objavljuje nam Očevu ljubav – istaknuo je Papa. Osvrnuvši se na Matejev opis
Isusove molitve, Sveti je Otac rekao da nakon molitve slijedi niz Isusovih poziva:
Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Isus zahtijeva
da se ide k Njemu, istinskoj mudrosti, Njemu koji je ponizna i blaga srca; Uzmite
jaram moj na se i učite od mene... Mudrosni put evanđelja nije nauk koji se ima naučiti
napamet niti je etički prijedlog, nego je Osoba koju valja slijediti, jedinorođeni
Sin Božji u savršenom zajedništvu s Ocem – ustvrdio je Benedikt XVI. Zaključujući
današnju katehezu Papa je rekao da se i mi možemo sinovskim povjerenjem po daru Duha
Svetoga u molitvi obraćati Bogu, zazivajući ga 'Oče' ali nam je potrebno srce malenih,
„siromašnih u duhu“ da priznamo svoju nedostatnost, da sami ne možemo graditi svoj
život, nego da nam je potreban Bog, potrebo je susresti Ga, slušati i razgovarati
Njim. Molitva nas otvara daru Božjem, Njegovoj mudrosti, samom Isusu, i čini da se
pokoravamo njegovoj volji i u njoj nalazimo okrjepu na mukotrpnom hodu – zaključio
je Benedikt XVI.