Otac Cantalamessa održao prvu adventsku propovijed u Vatikanu
Odgovarajući na poziv Svetoga Oca da se obnovi apostolski žar evangelizacije, otac
Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskog doma, koji tijekom Došašća i Korizme
svakog petka propovijeda u Vatikanu, u svojoj je prvoj adventskoj propovijedi objasnio
razloge zašto je kršćanstvo postalo najraširenija religija u svijetu. U prvim stoljećima
kršćanstvo je raslo snagom vlastitih uvjerenja. Propovjednik je podsjetio da širenju
kršćanstva nije pridonijela svjetovna vlast, a obraćenja nisu bila određena vanjskim,
materijalnim ni kulturološkim povlasticama; nije bilo u modi biti kršćanin niti je
to bio običaj, nego odabir suprotan svjetovnom poimanju, često po cijenu života. U
određenom je smislu i danas slično stanje u brojnim dijelovima svijeta – primijetio
je otac Cantalamessa. Kada je uklonjena podjela između Židova i pogana, apostoli
su od Sredozemlja do krajnjih granica Rimskog carstva proširili kršćanstvo. Njihovo
je propovijedanje i svjedočenje toliko bilo učinkovito i uvjerljivo da se kršćanska
vjera pri kraju trećeg stoljeća proširila u svim društvenim slojevima; kršćanstvo
je imalo na raspolaganju grčku literaturu, a latinska je bila na samim počecima; imalo
je jaku nutarnju organizaciju i gradila su se sve veća crkvena zdanja što je znak
velikog rasta vjernika – ustvrdio je propovjednik. Progoni su čeličili kršćane,
a car Konstantin je morao prihvati činjenicu novoga odnosa snaga. Nije on narodu nametnuo
kršćanstvo, nego narod njemu– istaknuo je otac Cantalmessa. Kako se moglo dogoditi
da se poruka, nastala u tamnom i omraženom kutu carstva, među jednostavnim osobama,
bez kulture i moći, u manje od tri stoljeća proširi po cijelom poznatom svijetu, podlažući
vrlo profinjenu grčku kulturu i carsku moć Rima – priupitao je otac Cantalamessa i
dodao: Tomu je doista pridonijela kršćanska ljubav i djela milosrđa, ali sam je
Isus to objasnio u evanđeoskoj prispodobi o gorušičinu zrnu, koje je, kad ga se posije
u zemlju, manje od svakog zemaljskog sjemena, a rastući biva veće od svakog drugog
stabla na zemlji i toliko se razgrana da nebeske ptice mogu odmarati u njegovoj sjeni
– objasnio je propovjednik. Pouka koju nam Krist daje ovom prispodobom, prema propovjedniku,
jest ta da je njegovo evanđelje i njegova osoba nešto najmanje što postoji na zemlji
jer „ništa nije manje ni slabije od života koji završava smrću na križu. A ipak –
dodao je otac Cantalamessa, to je malo sjeme gorušice određeno postati golemo stablo
da u svojoj krošnji može prihvatiti sve ptice koje traže utočište. To znači da će
sva stvorenja, apsolutno sva, u njemu tražiti utočište – ustvrdio je otac Cantalamessa. Ono
što povjesničari ne bilježe ili čemu ne pridaju posebnu važnost – nastavio je propovjednik
- jest nepokolebiva sigurnost koju su ondašnji kršćani, bar najistaknutiji među njima,
imali u dobrotu i konačnu pobjedu svoje vjere. Možete nas ubiti, ali nam ne možete
naškoditi, rekao je sveti Justin mučenik rimskom sucu koji mu je spremao smrtnu osudu.
U konačnici ta im je umirujuća sigurnost osigurala pobjedu, a političke je vlasti
uvjerila u beskorisnost napora da zatru kršćansku vjeru – rekao je propovjednik. A
takva je sigurnost najpotrebnija danas – ustvrdio je Cantalamessa – da se u kršćanima,
makar u onima koji se kane posvetiti novoj evangelizaciji, probudi nutarnje uvjerenje
u istinu koju naviještaju. Jednom je rekao blagopokojni papa Pavao VI. da Crkva mora
ponovno steći čežnju, draž i sigurnost o svojoj istini – zaključio je otac Raniero
Cantalamessa.