Javno zasjedanje papinskih akademija

„Svjedočanstva i svjedoci. Martyria i prvaci vjere“, bio je naslov 16. javnog zasjedanja Papinskih akademija, održanoga 30. studenog u Rimu. Tom je prigodom papa Benedikt XVI. uputio kardinalu Gianfrancu Ravasiju dugu poruku u kojoj razmišlja o važnosti arheološkoga istraživanja kao puta za održavanje živima, kroz stoljeća, vrednote mučeničkih svjedočanstava.
Doticati očuvani kamen ili diviti se kamenčićima mozaika koji dolazi iz nekog drugog doba može vjeru učiniti dodirljivom. Jer ti ostaci – bili oni neki grob, freska, rukotvorina – u stanju su osjetno vratiti neko mjesto događaja, ili svjedočanstvo nekog sveca, i posebno mučenika. Na tim je tvrdnjama Sveti Otac sastavio poruku upućenu kardinalu Ravasiju, koji je kao predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu predsjedao skupom.
Sveta zemlja i grad Rim – primijetio je Papa – posebna su mjesta na kojima se rukom mogu dotaknuti znakovi kršćanske nazočnosti. Satelitske slike i laserske tehnike danas omogućuju postizanje rezultata koji su prije nekoliko desetljeća bili nezamislivi, kao što se nedavno dogodilo – podsjetio je Sveti Otac – kada su otkrivene freske u rimskoj katakombi svete Tekle. Međutim, iako vrlo korisna, sama tehnologija nije dostatna jer – kako je istaknuo – da bi te poruke koje nam stižu iz prošlosti potaknule razum i svijest, potrebni su istraživači nadareni stvarnom stručnošću i istinskim zanosom, i to što se tiče i ljudskoga i vjerskoga iskustva, koji proizlaze iz te vrste istraživanja o prošlosti.
Nakon što je spomenuo ugledne istraživače poput patra Bagattija, patra Corba i patra Piccirilla, čija su imena povezana s arheologijom u Svetoj zemlji, Sveti je Otac svoje razmišljanje posvetio likovima takozvanih „prvaka vjere“, odnosno mučenicima koji su, posebno u Rimu, ostavili besmrtne tragove. Ti umjetnički i veličanstveni tragovi – istaknuo je Papa - pokazuju da Evanđelje, nekada kao i danas, govori ljudskom srcu i prenosi se ponajviše kroz živo svjedočanstvo vjernika. A mučenici, od kojih još i danas postoje konkretni tragovi njihove hrabrosti – neko mjesto ili predmet - koju posjeduju ljudi oslobođeni kompromisa, svjedoče da je preko Raspetoga Krista, prvoga vjernog svjedoka, Bog ušao u našu povijest i našu ljudskost, i to ne kako bi joj se opirao ili ju pokorio, nego kako bi ju duboko promijenio i tako učinio ponovno sposobnom potpuno odgovoriti na Njegov nacrt ljubavi – istaknuo je Sveti Otac.
Ako Crkva danas želi djelotvorno govoriti svijetu, i učiniti da muškarci i žene osjete njezinu prijateljsku nazočnost, ima se učiniti – prema Papinim riječima – i u naizgled teškim prilikama ili onima ravnodušnima na evanđeoski navještaj, svjedokom vjerodostojnosti vjere, dajući stoga, poput mučenikā, konkretno i proročko svjedočanstvo kroz djelotvorne i transparentne znakove dosljednosti, vjernosti, i oduševljene i bezuvjetne ljubavi prema Kristu, koja nije odvojena od istinske ljubavi prema bližnjemu. Sveti je Otac poruku završio objavljujući odluku o dodjeli nagrade Papinskih crkvenih akademija, te medalje pontifikata, a među primateljima nagrade je i ustanova Studium Biblicum Franciscanum, znanstvena ustanova za istraživanja i akademsku izobrazbu na području Biblije i arheologije biblijskih zemalja, sa sjedištem u Jeruzalemu. Ta su priznanja ohrabrenje onima koji žele dati svoj prinos u promicanju i ostvarivanju novoga kršćanskog humanizma, kroz arheološka i povijesna istraživanja – istaknuo je Sveti Otac.