Humanitarni rad bio je u središtu međunarodnoga kongresa koji je u Rimu organizirala
međunarodna humanitarna organizacija Liječnici bez granica, u prigodi 40. obljetnice
djelovanja te organizacije koja je nazočna u više desetaka zemalja u svijetu, pomažući
žrtvama ratova, prirodnih katastrofa i epidemija. Na skupu, koji je završio 26. studenog,
razgovaralo se o različitim vidicima pružanja pomoći na određenom teritoriju, te je
upućen poziv da se ne dopusti da gospodarska kriza ugasi solidarnost. Vječni izazov
za neku humanitarnu organizaciju jest pristup pučanstvu kojemu je najviše potrebna
pomoć, a koji teško može biti zajamčen – rekao je u razgovoru za našu radijsku postaju
Kostas Moschochoritis, glavni ravnatelj talijanskoga ogranka spomenute humanitarne
organizacije. Istaknuvši potom veliku važnost koordinacije na terenu, Moschochoritis
je napomenuo da je potrebna jasnoća u ulogama, jer – kako je rekao – vojna je intervencija
jedno, i ona ne može biti humanitarna, dok humanitarna intervencija ima biti neovisna,
nepristrana i neutralna. Mi moramo pregovarati o pristupu pučanstvu s onima koji na
tom mjestu imaju vlast, bila to legitimna vlast ili neka oružana skupina, a to je
još jedan težak izazov. Govoreći potom o nazočnosti Liječnika bez granica
u brojnim zemljama u svijetu, ravnatelj talijanskoga ogranka te organizacije posebno
je spomenuo Libiju i Afganistan, te pritom istaknuo i borbu protiv tri bolesti koje
su njihov prioritet, a to je dječja neishranjenost, Hiv i više otporna tuberkuloza.
Nažalost, - istaknuo je – u slučaju ovih posljednjih dviju bolesti imamo velikih problema
jer je Globalni fond za borbu protiv side, malarije i tuberkuloze otkazao jedan krug
financiranja, što će u siromašnim zemljama potaknuti mnoge probleme. Napomenuvši na
kraju da 90% sredstava kojima raspolaže ta organizacija dolazi od privatnih osoba,
rekao je da postaju vidljivi prvi znakovi manje velikodušnosti uzrokovane financijskom
krizom.