Papa sudionicima plenarne skupštine Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike govorio o patnji blaženoga Ivana Pavla II.

Blaženi Ivan Pavao II. bio je savršeni svjedok toga što znači živjeti tjelesnu bol čvrstom vjerom, iz ljubavi prema Bogu, prema Crkvi i svijetu – istaknuo je papa Benedikt XVI., primivši u Vatikanu, u subotu, 26. studenog, oko 500 sudionika 26. međunarodne konferencije koju je organiziralo Papinsko vijeće za dušobrižništvo zdravstva, a koja je bila nadahnuta učiteljstvom pape Wojtyłe.
Snaga slabosti; to je ono što je blaženi Ivan Pavao II. svjedočio posljednjih godina svojega života, dok je polagano iscrpljivanje njegova tijela jačalo njegov duh. Kada je postupno utrnuće njegove riječi, više od bilo kakve rječitosti, učinilo razumljivim učiteljstvo patnje življene u punom identitetu s kršćanskom vjerom. To je „Evanđelje Života“, – rekao je Benedikt XVI. – posljednja „dragocjena baština“ koju nam je ostavio Ivan Pavao Drugi. Upravo je mudrosti tog nauka Papinsko vijeće za zdravstvene djelatnike odlučilo posvetiti svoju međunarodnu konferenciju, na kojoj su se prvi put okupili svi biskupi zaduženi za dušobrižništvo zdravstva.
Obraćajući se nazočnima Sveti je Otac istaknuo novosti, a potom govorio o osjetljivoj temi skrbi i pomoći bolesnima u skladu s evanđeoskim viđenjem koje izvire iz Isusova trpljenja na Kalvariji. Lice Spasitelja koji umire na križu, Sina istobitna s Ocem koji trpi za nas kao čovjek, poučava nas čuvati i promicati život, u bilo kojem razdoblju i u bilo kojim se prilikama on nalazio, priznajući dostojanstvo i vrednotu svakog pojedinog ljudskog bića stvorenoga na sliku i priliku Božju, i pozvanoga na vječni život – istaknuo je Papa.
To viđenje boli i patnje, prosvijetljeno Kristovom smrću i uskrsnućem, posvjedočeno nam je polaganim trpljenjem koje je obilježilo posljednje godine života blaženoga Ivana Pavla II. – napomenuo je Sveti Otac. Čvrsta i sigurna vjera prožela je njegovu tjelesnu slabost, čineći njegovu bolest, življenu iz ljubavi prema Bogu, Crkvi i svijetu, konkretnim sudjelovanjem na Kristovu putu prema Kalvariji. Nasljedovanje Krista nije poštedjelo blaženoga Ivana Pavla II. da svakoga dana, sve do kraja, uzme svoj križ, kako bi bio poput svojega jedinog Učitelja i Gospodina – dodao je Papa.
Međutim, osjetljivost Ivana Pavla II. prema bolesnima nije sazrjela samo u vrijeme njegove bolesti. Još je u prvim godinama papinstva, 1985. godine, ustanovio vatikanski dikasterij za zdravstvo, kojemu je poslije uslijedila i Zaklada „Dobri Samaritanac“, posvećena bolesnima iz najsiromašnijih zemalja. Papa se Benedikt XVI. prisjetio toga, i dodao razmišljanje nadahnuto apostolskim pismom „Salvifici Doloris“ ('Spasonosno trpljenje'), koje je papa Wojtyła objavio 1984. godine, i u čijim riječima kršćanski razum blista pred nerazumnošću bolesti i trpljenja.
Čini se da otajstvo boli zasjenjuje Božje lice, čineći ga gotovo nepoznatim, ili ga čak smatrajući odgovornim za ljudsku patnju, ali oči su vjere sposobne gledati u dubinu toga otajstva – napomenuo je Sveti Otac. Bog se utjelovio, učinio se bliskim čovjeku i u njegovim najtežima stanjima; nije uklonio patnju, nego u uskrslom Raspetom, u Božjem Sinu koji je trpio sve do smrti na križu, On pokazuje da Njegova ljubav silazi i do najdubljega ljudskog ponora kako bi mu dao nade – istaknuo je na kraju Sveti Otac.
Na spomenutom je skupu, kako smo već javljali, sudjelovala i skupina hrvatskih liječnika, članova Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva. Poslušajmo što nam je o ulozi liječnika, obitelji, i cijeloga društva u liječenju teških bolesti kod djece rekla dr. Neda Aberle.
A o uspješnosti „terapije lijepih riječi“, govorio nam je dr. Josip Kovač.