2011-11-19 13:14:43

Apostolska pobudnica 'Africae munus'


Uvod

Apostolska poslijesinodalna pobudnica 'Africae Munus' dokument je Benedikta XVI. na temelju 57 zaključnih prijedloga druge posebne Sinode za Afriku, koja se održala u listopadu 2009. o temi pomirenja, pravednosti i miru. Papin je dokument podijeljen u dva dijela: u prvom dijelu promatraju se važne strukture crkvenoga poslanja na kontinentu koje teže k postizavanju pomirenja, pravdi i miru s obzora evangelizacije; u drugom dijelu upućuje se na apostolska polja Crkve, osobito u odgoju, zdravstvu i sredstvima komunikacije. U svemu prevladava nada i svijest o intelektualnoj, kulturalnoj i vjerskoj baštini kontinenta, ali se spominju i sadašnji izazovi s kojima se Afrika ima suočiti, a Papa potiče kontinent da sve više prigrljuje Krista, oslobađajući se od onoga što ga koči i nalazeći u sebi snage za vlastiti život i povijest.

Ta je Apostolska pobudnica povesana s:

Prvi dio: Važne strukture crkvenoga poslanja u Africi

Polazeći od pretpostavke da „Afrika ima potrebu čuti glas Kristov koji danas naviješta ljubav prema drugomu, pa i prema neprijatelju (AM 13), Apostolska pobudnica poziva na pomirenje s Bogom i s bližnjim kao važan put prema miru. Važno je stoga čovjekovo nutarnje čišćenje, ponuda i prihvaćanje oproštenja koji dopuštaju da se ponovno nađe sklad među obiteljima. Pritom valja ipak čvrsto stajati na tome da se odgovorni za zločine imaju pronaći i stati pred svoju odgovornost, da se ne bi ponavljala njihova zlodjela.

Papa podvlači zatim da, premda izgradnja pravednoga društvenoga poretka spada na politiku, Crkva ipak ima formirati savjesti muškaraca i žena, odgajajući ih za Božju pravednost, utemeljenu na ljubavi sve do darivanja sebe za braću te ide i preko minimuma što ga ljudska pravednost zahtijeva. Živjeti Kristovu pravednost znači stoga učiniti sve da se zaustavi oduzimanje dobara na štetu čitavih naroda jer je to nedopustivo i nemoralno (AM 24), voditi računa o supsidijarnosti, solidarnosti i ljubavi unutar logike Blaženstava. Za to 'posebnu pozornost valja posvetiti potrebitima, gladnima, bolesnima, zatvorenicima, iseljenicima, izbjeglicama i raseljenima' (AM 27). Crkva pridonosi tomu da se oblikuje nova Afrika tako da bude 'šutljivi glas nevino progonjenih ili naroda čiji upravljači za svoj osobni interes grade svoju sadašnjost i budućnost“ (AM 30).

Koja su to polja djelovanja da se sve to ostvari? Apostolska pobudnica ponajprije upućuje na katehezu i to ne samo na onu koja se predaje, nego življenu u osobnom, obiteljskom i društvenom životu; produbljeno razlučivanje ne samo tradicionalni lokalnih obreda, nego ponajviše onih koji su povezani s pomirenjem da bi se očitovali aspekti koji pomažu ili smetaju inkulturaciji Evanđelja; napokon promicanje novoga bratstva naspram tribalizmu, rasizmu i etnocentrizmu.

Papa zahtijeva posebnu obranu i zaštitu za:
- obitelj, jer – naspram prijetnji kao što su urušavanje pojma braka, obezvrjeđivanje majčinstva, banalizacije pobačaja, olakšavanje rastava i relativizma 'nove etike' – obitelj ima postati 'domaća crkva', sposobna donositi mir i sklad u društvo. Osima toga, poštovanje koje Afrika gaji prema starijima može nadahnuti Zapad kao primjer stabilnosti i društvenoga reda.
- žene, koje imaju nezamjenjivu zadaću u društvu i Crkvi. Neka se svi bore protiv nasilja nad ženama prokazujući ga i osuđujući.
- djecu, dar Božji, vrelo nade i obnove, često su središte nepodnošljivih i neprihvatljivih slučajeva primjerice kao djeca-vojnici, zatvorenici, prisiljeni na rad, zlostavljana zbog svojih nesposobnosti, ili koji se smatraju vračevima, obespravljena kao albini, ili prodana kao seksualni robovi.
- život: Crkva se protivi pobačaju, drogi, alkoholizmu; prva je u suočavanju s pandemijama malarije, tuberkuloze, side, što sve zahtjeva liječnički, farmaceutski no prije svega etički odgovor, odnosno učinkovitu prevenciju utemeljenu na spolnom uzdržavanju, na odbijanju seksualnoga promiskuiteta i na bračnoj vjernosti u ime antropologije koja se temelji na naravnom pravu i Riječi Božjoj. Važno je također oslabljivati nepismenost, bič sličan društvenoj smrti te ukinuti smrtnu osudu.

Apostolska pobudnica ističe, osim toga, da je Africi potrebno dobro upravljanje državama koje se izražava poštovanjem Ustava, slobodnih izbora, neovisnim sudstvom, transparentnom upravom bez napasti korupcije. Važno je također iskorištavanje sirovina u ime općega dobra; poštivanje bitnih dobara poput vode i zemlje; pozornost također na međunarodnoj razini glede pojave selilaštva; globalizacija solidarnosti uključuje 'načelo besplatnosti i logiku dara kao izraza bratstva' (AM 86).

Središnju pozornost Papa pridaje temi dijaloga koji bi imao biti:
- ekumenski, jer je podijeljeno kršćanstvo skandal. To je i poziv na utemeljenje novih ekumenskih udruga koje bi poduzimale djela ljubavi i štitile vjersku baštinu pred najezdom autohtonih afričkih crkava, sinkretističkih pokreta i sekta koje često zavode bilo odgovorne političare bilo vjernike na župama.
- međuvjerski koji odvija s jedne strane s tradicionalnim afričkim vjerama – da bi se prihvatilo ono što je u njima sukladno Evanđelju, a odbacilo ono što nije poput vračanja – a s druge strane s islamom: u nekim afričkim zemljama on se može predstavljati agresivnošću, ali Papa ističe važnost ustrajnosti u poštovanju prema muslimanima, jer su monoteisti kao i kršćani, te podvlači spremnost na dijalog i poštovanje vjerske slobode i slobode savjesti.

Drugi dio: Apostolska polja Crkve

Papa se izravno obraća:
- biskupima: pozvani su na svetost života, na jedinstvo s Petrovim Nasljednikom, na zajedništvo sa svećenicima. Moraju se oduprijeti napasti nacionalizma i moraju se zauzeti u odgoju laika. Biskupije moraju biti 'uzori po ponašanju osoba, po vjerodostojnosti i dobroj financijskoj upravi' (AM 104)
- svećenicima: imaju pružati uzoran život u celibatu i u nenavezanosti na materijalna dobra, nadvladavajući plemenske i rasne granice te da ne padaju u napast da postanu politički vođe ili socijalni djelatnici.
- sjemeništarcima: pozvani su da se pripravljaju na svećeništvo s teološkog i duhovnog motrišta, u prikladnom ozračju i za njihov ljudski i psihološki rast, da tako postanu apostoli mladih.
- laicima: imaju sveto živjeti u svijetu pokazujući da rad, prije no što je sredstvo zarade, jest mjesto osobnoga ostvarenja i službe drugima.
- đakonima, posvećenim osobama i katehistima: Papa ističe važnost trajne formacije, da imaju biti uzori kršćanskoga života, ističe svjedočanstvo njihova života povjerena Bogu i posvećenog drugima.
- školama, sveučilištima i katoličkim ustanovama: trebaju u društvo utkivati veze mira i sklada; tražiti Istinu koja nadilazi ljudsku mjeru, pridonositi razvoju afričke teologije, čuvajući svoj katolički identitet i promičući njegovu inkulturaciju.
- katoličkim zdravstvenima ustanovama: u svakom bolesniku Crkva gleda trpeći ud tijela Kristova. Njezino će dakle zauzimanje protiv bolesti biti vjerno njezinu etičkom naučavanju i zaštiti života. Fondovima se ima upravljati na transparentan način i imaju služiti poglavito za dobro bolesnika. Treba umnožiti male dispanzere, koji jamče hitnu pomoć.
- obavijesnim sredstvima: Crkva mora sve više biti prisutna u medijima, brojčano i usklađeno, služiti se novim tehnologijama, jer su sredstva evangelizacije i odgoja afričkih naroda za pomirbu, pravednost i mir.
Apostolska pobudnica više ističe evangelizaciju, shvaćenu kao „missio ad gentes“, odnosno kao donositeljicu Radosne vijesti osobama koje ju još ne poznaju, i u obliku nove evangelizacije, namijenjene i onima koji izvan afričkih granica više ne slijede kršćansku praksu, odnosno u izrazito sekulariziranim zemljama.
Djelatni prijedlozi :
Ponavljajući neke zaključne prijedloge Sinode, Apostolska pobudnica nudi neke djelatne prijedloge za promicanje pomirbe, pravednosti i mira na kontinentu.
- Povećati 'lectio divina' i biblijski apostolat, jer Božja riječ obnavlja bratsko zajedništvo.
- Upriličiti kontinentalni euharistijski kongres, jer Euharistija ostvaruje novo bratstvo koje nadilazi jezike, kulture, narode, plemena, rasizam i etnocentrizam.
- Afričke krajevne crkve imaju predložiti nove kandidate za proglašenje svetima, jer sveci su primjerni činitelji pravde i apostoli mira.
- Biskupi imaju podupirati CELAM (Simpozij Afričkih biskupskih konferencija i Madagaskara), strukturu solidarnosti i crkvenoga zajedništva na kontinentalnoj razini.
- Potiču se afričke države da svake godine posvete pomirbi jedan dan ili tjedan, naročito u Došašću ili Korizmi.
- U suglasju sa Svetom Stolicom, SECAM će moći pridonijeti ostvarenju „Godine pomirbe“ za cijeli kontinent.
Zaključak
Apostolska pobudnica završava snažnim naglašavanjem nade: Papa povjerava zagovoru Blažene Djevice Marije hod kontinentalne evangelizacije da „svatko sve više biva apostolom pomirenja, pravednosti i mira“ i da Crkva u Africi može biti „jedno od duhovnih pluća čovječanstva“.








All the contents on this site are copyrighted ©.