Povijest je učiteljica života

Povijest je učiteljica života, samo što su ljudi uvijek bili slabi učenici. I prvi i drugi dio rečenice obično shvatimo kad vlak prođe. Tako se to zbiva gotovo na svim meridijanima i paralelama, a nas pogađa ono što se događa, što se događalo i što se još ima zbiti na našim prostorima u našem podneblju. Tako se primjerice povremeno javljaju ljudi koji, ne da bi zanijekali povijest, nego joj ne daju da dođe na svjetlo dana. Pa, mjesto da se usmjere na dogođenu istinu, prigovaraju onima koji je žele otkriti i razotkriti kao da takvi navodno žive stalno u prošlosti i da ne mogu graditi današnjicu a još manje sutrašnjicu. Riječ je naime već o povijesnim zločinima kojih su počinitelji danas vatreni antifašisti, kao što su to negda bili ideološki zaluđeni komunizmom sa Staljinovim pečatom, bez obzira na to što će to možda pokušati zanijekati, ali oni koji su slučajno preživjeli progone i koji nikako nisu mogli saznavati što je s članovima njihovih obitelji, bili su u stalnom strahu da o tome uopće nešto i progovore. Često su svoje muke, kao i njihovi poginuli, jednostavno ponijeli sa sobom u grob. I nije riječ danas o tome da se ide u prošlost zbog nekakva izleta, nego da se upravo i današnji međusobni odnosi na našim prostorima jednostavno počnu temeljiti na istini, a ne na ideologiji. I danas je Papa o tome govorio njemačkom veleposlaniku. Sad je pitanje hoćemo li dopustiti da vlak prođe i da opet ništa ne naučimo danas za svoje bolje sutra.