Prošlih je dana održano XVI. zasjedanje Posebnoga vijeća za Ameriku Glavnoga Tajništva
Biskupske sinode na kojem se razmatralo neke teme apostolske post-sinodske pobudnice
'Crkva u Americi'. Iz Tiskovnoga ureda Svete Stolice priopćeno je da se glavni tajnik
Biskupske Sinode nadbiskup Nikola Eterović u uvodnom nagovoru osvrnuo na međureligijski
dijalog posebice u svjetlu Asiškoga dana mira, održanog 27. listopada. Nadbiskup je
istaknuo suvremenost dokumenta 'Nostra Aetate' II. vatikanskog sabora, prema kojemu
Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta, ali potvrđuje
izvornu posebnost kršćanstva – kazao je nadbiskup Eterović, a prenijela agencija Zenit. Između
ostaloga, na zasjedanju se govorilo o nekim zabrinjavajućim znakovima, primjerice
o težnji miješanja države u crkvene poslove, koja se u teoriji proglašava laičkom
a u praksi Katoličku crkvu izjednačuje s drugim vjerskim nazivljima, zanemarujući
tako njezinu istinsku narav i neupitnu povijesnu ulogu u prvoj evangelizaciji Kontinenta,
kao i u oblikovanju identiteta pojedinačnih naroda, pa čak se i ekumenski dijalog
često shvaća pod općenitim pojmom „međuvjerskih odnosa“ a religiju se pokušava rabiti
kao „političke sredstvo“. Glede pak odnosa Katoličke crkve u Americi s drugim kršćanskim
vjeroispovijestima, te sa Židovima i s muslimanima, zaključeno je da je vrlo dobar.
Dok u odnosu s domorodačkim vjerovanjima, koja su nadživjela prvu evangelizaciju (XVI.
stoljeće), Katolička crkva nastoji otkriti obilježja sukladna s evanđeljem, pročistiti
ih i prikladno uključiti u život krajevnih crkvi – istaknuto je na zasjedanju Posebnoga
vijeća. Puno je problematičniji odnos s vjerskim sektama, koje su „pravi izazov
za novu evangelizaciju“. Sekte se naglo šire u velikim gradovima i posvuda gdje je
neznatna crkvena prisutnost. Glede pak socijalnog stanja Sinoda je zabrinuta „zbog
porasta siromaštva, nasilja, i vrijednosti protivnih poštivanju ljudskog života od
začeća do prirodne smrti, a to je posljedica negativnog utjecaja sekularizacije koja
se sa Sjevera širi na Jug. Na zasjedanju se također raspravljalo o stanju u Haitiju
i o posljedicama jakoga potresa koji je u siječnju 2010. godine odnio brojne živote
a zemlju ostavio u ruševinama. Izražena je želja da „očitovana solidarnost međunarodnih
vlada i ustanova kao i crkvenih tijela urodi boljim plodovima u suradnji s lokalnim
ustanovama. Selilaštvo se pak smatra jednim od najvećih izazova za Crkvu u Americi.
Upozoreno je na teškoće s kojima se sučeljavaju iseljenici, ali i na pozitivne pomake
„bolje integracije“ između raznih naroda kao i potrebu veće solidarnosti u globalnom
i uspješnijem rješavanju problema. Na zasjedanju se nije govorilo samo o negativnim
obilježjima općega stanja u društvu nego se i sa zadovoljstvom istaknuo porast svećeničkih
i duhovnih zvanja, naročito muških, što nije slučaj ženskih redovničkih zajednica,
gdje je stanje donekle stabilno, a u nekim je sredinama čak pogoršano. Na završetku
zasjedanja istaknuta je „svijest da je svekolika kontinentalna Crkva misionarska i
da su ishodi evangelizacije uglavnom pozitivni“.