Papa molio Večernju s rimskim sveučilištarcima

Uoči današnjega molitvenoga susreta na svečanoj Večernji u Bazilici sv. Petra održan je dvodnevni skup o sedamdesetoj obljetnici Papinskoga djela za svećenička zvanja koje je potaknuo papa Pio XII. Večernju s papom Benediktom XVI. molili su studenti papinskih sveučilišta u Rimu uz početak akademske godine. Na početku je Papu pozdravio pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Grocholewski, a Sveti je Otac poslije kratkog čitanja govorio upravo o važnosti brige za svećenička zvanja koja su potrebna Božjem narodu.
Onaj pak tko je među mnogim drugim glasovima prepoznao Gospodinov poziv da ga slijedi, ne može ne željeti poistovjećivati se s Gospodinom svakodnevno i prianjajući uz njega iskrenim prijateljstvom. Tako će moći biti svjedokom, na što nas sve danas u kratkom čitanju potiče sveti Petar. Apostolski naime poziv može biti neprestance živ, nastavio je Papa, samo zahvaljujući osobnom odnosu s Kristom. Taj se odnos, protumačio je Sveti Otac, hrani ustrajnom molitvom da bi podržao žar i čežnju za naviještanjem onoga što su kao pojedinci i zajednica primili.
Nastavljajući svoju homiliju Papa je zadržao na tri značajke koje obilježavaju našu sukladnost s Kristovim osjećajima, a to su: suradnja s Kristom na širenju kraljevstva Božjega, besplatnost pastoralne zauzetosti i stav služenja. Tumačeći malo podrobnije te značajke, Sveti je Otac ponovno istaknuo važnost neprestane zagledanosti u Krista, koji jedini ima riječi života vječnoga i s kojim bismo htjeli vazda biti, poput učenika u Emausu. Ali oni koje Isus šalje imaju upravo u Crkvi koja je poslana svijetu pružiti učinke otkupljenja. Stoga Kristov učenik dopušta da ga Krist zahvati da bi u njemu našao ispunjenje njegove volje u punoj slobodi, dubokoj radosti i ljubavi srca.
Stoga je posve neprihvatljivo u toj službi voditi se sramnim interesima, istaknuo je Papa, spominjući besplatnost, tu drugu značajku pastoralnoga poslanja u ljubavi. Jer, kako je istaknuo Benedikt XVI. sve smo primili kao dar i imamo ga iskrenim zalaganjem Bogu vratiti kao velikodušno uzdarje.
S tim je u vezi i treća značajka pastoralnoga djelovanja, a to je služenje, i to ponajprije uzornim životom, a onda i svom zauzetošću pogotovu pri dijeljenju riječi Božje i sakramenata, posebice Euharistije i ispovijedi. Sve to u određenom smislu vrijedi i za one koji nisu svećenici, ali na rimskim papinskim učilištima produbljuju svoje spoznaje da bi se njihov osobni molitveni život jačao ali i svjedočenje kad se vrate u svoje krajeve da prime potrebna poslanja u mjesnim Crkvama. Valja stoga zauzeto prionuti uz ozbiljan studij da bi i služenje narodu Božjem poslije bilo djelotvornije. Na kraju je Benedikt XVI. zazvao na sve zagovor sv. Karla Bormjeskog i Djevice Marije kao Prijestolje mudrosti.