Nismo anđeli, ljudi smo

Brazilski nadbiskup Murilo Krieger u objavljenom članku pita: Je li moguća vjera bez vjerske prakse? Kad se sretnu prijatelji i raspravljaju o vjeri neki posve naravno tvrde: Vjerujem ali nisam praktični vjernik. Ta tvrdnja izgleda vrlo dobro sročena i vrlo logična da je nitko ne osporava, a može se reći da je postala svojevrsni mentalitet – piše nadbiskup Krieger.
Nadbiskup navodi raznovrsna opravdavanje takvog ponašanja: neki su okrenuli leđa vjerskoj praksi jer ih je razočaralo svećenikovo ponašanje, neki su pak malo po malo, nesvjesno, zanemarili vjerski život, jer gotovo nikad nisu otvorili Sveto pismo, nisu molili niti su išli na nedjeljnu misu, a kad su postali svjesni te činjenice, već im je život tako bio organiziran da više nije bilo mjesta za vjersku praksu. Neki su pak površno poznavali svoju vjeru pa su vjersku praksu zanemarili bez ikakvog problema, isto kao što ima onih koji žele krstiti djecu jer krštenje smatraju društvenim običajem – tvrdi nadbiskup.
Je li moguće vjerovati a ne biti praktični vjernik? – pita nadbiskup. Neke osobe zanemare vjerski život govoreći da traže veću autentičnost. Vele da im se ne sviđaju pravila i obredi, da više vole duhovniju religiju, bez struktura. Takvi zaboravljaju – tvrdi nadbiskup – da smo ljudska bića, a ne anđeli. Anđelima nisu potrebni znakovi, geste i riječi za komuniciranje. Mi se, naprotiv, i tijelom služimo u komuniciranju – objašnjava nadbiskup.
Svoje osjećaje izražavamo osmijehom ili stiskom ruke, riječima ili tapšanjem po ramenu; na blagdane se okupljamo u obitelji, a prijateljima telefoniramo da im čestitamo imendan ili rođendan, svojoj majci vrlo rado poklonimo ružu, divimo se djetetu koje raširenih ruku dočekuje oca na kućnom pragu – piše nadbiskup pitajući se: možemo li s Bogom komunicirati jezikom anđela koji ne poznajemo?
Po vjeri ulazimo u obitelj djece Božje. Vjera nas uči ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Naša kršćanska obitelj ima svoju povijest, bogatu tradicijom i vrlo lijepim slavljima. Može se dogoditi da ih netko ne razumije. Ali prije nego im okrene leđa, ili da ih mrzi, bolje bi bilo da se potrudi da ih upozna, pronikne njihovo značenje i otkrije vrijednosti – istaknuo je nadbiskup Krieger.
Nadbiskup smatra da se ne može željeti neku vjeru bez obreda, s izlikom traženja veće autentičnosti. Kad nam je Nebeski Otac želio priopćiti svoju ljubav, vodio je računa o našoj ljudskosti, načinu mišljenja i djelovanja. Više od duhovnog očitovanja, svoju ljubav nam je očitovao slanjem svoga Sina, koji se nastanio među nama. Vjerujem, ali nisam praktični vjernik! Vjera i život ne mogu se razdvajati, po naravi imaju biti jedno. Mrtva je vjera bez djela, a djela su prazna bez vjere – zaključio je nadbiskup Krieger.