2011-10-22 18:34:12

Uz misna čitanja 30. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić


Na 30. nedjelju kroz godinu Gospodin nas poučava što je središte i najdublji smisao naše vjere kada nam govori o ljubavi koja je u današnjim vremenima, blago rečeno, pogrešno shvaćena, a naročito neispravno življena. U tom pogledu ljubav se razumijeva kao aspekt ljudskog života gdje prije svega vlada potpuna spontanost, bez imalo zadrške ili kontrole, isključivo emocionalno zadovoljstvo i užitak, potpuna sloboda i neopterećenost. Tako gledajući i živeći ljubav, svaki puta kada nema ovih značajki dolazi do otuđivanja u odnosima, do udaljavanja, a na kraju i do rastanaka, koji nerijetko znaju biti jako bolni, pa čak i tragični. Upravo nam misna čitanja 30. nedjelje kroz godinu daju odličnu Božju pouku o tome što je ljubav i kako je živjeti u međuljudskim odnosima.
Prvo čitanje iz knjige Izlaska opisuje neke od najvažnijih etičko-socijalnih zapovijedi zakona koji je Bog dao Izraelcima na Sinaju nakon njihovog odlaska iz Egipta. Te zapovijedi odnose se na tri klase osoba koje uživaju posebnu Božju skrb: pridošlice, udovice i siročad, te siromasi. Oni nemaju branitelja kao što su vlastiti zemljaci u odnosu na pridošlice, muževi i očevi u odnosu na udovice i siročad, te hranitelji u odnosu na siromahe, i stoga ih Bog uzima pod svoju skrb i zaštitu, a izraelska zajednica je obvezna brinuti se za njih i zaštititi ih od nepravde i ugnjetavanja. Istinski, autentični vjernik u svome životu mora paziti na one koji su bez zaštite, mora se brinuti za njih, a naročito ih ne smije iskorištavati ili zlostavljati ako doista želi svjedočiti i živjeti ljubav, jer bez nje nema iskrenog, vjerničkog života.
Na ovu usku povezanost vjere i ljubavi, na ovaj neraskidivi odnos između ljubavi i vjernosti Bogu s jedne strane, te ljubavi prema braći i sestrama s druge, zorno ukazuje razgovor između Isusa i zakonoznanca koji nam donosi Matejevo evanđelje na 30. nedjelju kroz godinu. Tijekom povijesti židovski učitelji izvukli su iz Sinajskog Zakona 613 zapovijedi i zabrana (365 zabrana koliko je dana u godini; te 248 zapovijedi koliko ima kostiju u čovjeku). Inzistirajući na takvim sitnicama, oni od nečega što bi ljudima trebalo olakšati hod vjere i morala, stvaraju nepodnošljivi jaram i teret. U svom odgovoru zakonoznancu koji postavlja pitanje:“Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“, Isus jasno i nedvojbeno postavlja temelj ljudskog života i djelovanja, iznosi bit i jezgru vjere i religioznosti: ljubav prem Bogu i bližnjemu. Ove dvije zapovijedi su već sadržane u samom Sinajskom zakonu, odnosno nalazimo zapovijed ljubavi prema Bogu u Mojsijevom govoru narodu iz Pnz 6,5, te zapovijed ljubavi prema bližnjemu iz Lev 18,12. Dakle, ove dvije zapovijedi nisu ništa novo, ne predstavljaju nekakvo krivovjerje ili odbacivanje Zakona, ali uslijed ljudske grešnosti s vremenom su zanemarene, zaboravljene i ustupile su mjesto svim onim nevažnim sitnicama koje su se toliko naglašavale u tadašnjem učiteljstvu. Isus Krist dolazi, kao i u pogledu mnogih drugih stvari, postaviti na mjesto i odnos ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ističe ono što je važno, bez čega se ne može zamisliti autentični vjerski život.
Nameće se jedno pitanje: ljubav je nešto prirodno, po sebi vrijedno i jasno, pa zbog čega treba zapovijedati ljubav? Problem je u tome što je čovjek grešno biće koje lako biva zavedeno i padne pod utjecaj mržnje, oholosti, sebičnosti, i zbog toga ljubav pema Bogu i bližnjemu iziskuje težak napor kako bi se nadvladale sile protivne ljubavi. U toj borbi koju čovjek prolazi kroz cijeli svoj život upravo zapovijedi ljubavi nam pomažu da nadvladamo ono grešno u nama. Bilo bi lijepo kada bi mi bez ikakvih problema i bez napora ljubili Boga, njegove vrijednosti i načela, te brata čovjeka, ali iz vlastitog ljudskog i vjerničkog iskustva znamo da to nije tako, i da su nam potrebna pravila i zapovijedi da bi uskladili svoj život i ponašanje s Božjom voljom.
Gospodin Isus u svom nauku ukazuje na još jedan važan aspekt ljubavi – uska i nerazrješiva povezanost između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku. Dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu su toliko jako povezane da ne može netko reći da ljubi Boga, a mrzi svoga susjeda, kolegu na radnome mjestu ili poznanika, uglavnom svoga bližnjega, kao što se ne može reći da netko istinski i ispravno ljubi čovjeka, a zanemaruje zapovijed ljubavi prema Bogu, ne moli mu se, ne ide na nedjeljnu svetu misu, ispovijeda se svakih nekoliko godina, itd.
Na kraju možemo se pitati što nam je činiti da bi ostvarili Isusovu poruku ljubavi u našim životima? Kao što smo mogli čuti ljubav zahtijeva da ne zanemarujemo niti Boga, niti čovjeka, a s obzirom da smo grešni i slabi potrebno je da se borimo i trudimo kako bi ljubav bila ispravno i u punini življena u našim međuljudskim odnosima, obiteljima, radnim mjestima, školi, i u svim situacijama gdje susrećemo Boga i bližnjega. Da bi to uspjeli ostvariti obratimo se s pouzdanjem Gospodinu Isusu koji je utjelovljenje savršene ljubavi prema Nebeskom Ocu i braći i sestrama neka nas prati svojom milošću i snagom! RealAudioMP3







All the contents on this site are copyrighted ©.