Da je kršćansko svjedočenje i propovijedanje svećenika u posljednje vrijeme opterećeno
mnogim skandalima, to priznaje i sam Papa, kako smo i jučer čuli, kad je govorio australskim
biskupima. No da se ti skandali dižu toliko do neba, valja biti i do neba bezobrazan
i zloban, kao što su to naši tiskani i elektronski mediji, pogotovu glede novog zahvata
britanske tajne službe. Da je samo svećenik na piku s punim imenom i prezimenom,
doista graniči s ljudskošću, jer drugi se, a ima ih i u poduzećima i osobno ukupno
24, tek spominju. I to, međutim, spada u dio križa što ga Crkva, zajednice vjernika
sa žalošću nosi. Crkva tako i ispašta. Ali što je s onima koji svu moguću pornografiju
šire, pa se potom sablažnjavaju? Sada se jednako mudruje i nad smrću libijskoga
vođe Gadafija, a takozvani veliki ovoga svijeta proglasili su ga siledžijom i učinili
sve da završi upravo ovako. I još će govoriti da je pravda zadovoljena. Slično kao
i što Hrvatsku ne podnose od njezina početka premda su je priznali, a sada, zbog njihova
oklijevanja, a Hrvatske pobjede, žele tu pobjedu osuditi ne samo u generalima nego
u svemu drugomu. Tomu pridonose, na žalost, i oni u Hrvatskoj koji još ne mogu preboljeti
Jugoslaviju. Neku je večer u svojem komentaru talijanski novinar Ferrara lijepo
protumačio talijansku zbilju, ali je slična hrvatskoj. Ljevičari su izgubili izbore.
Otada stalno galame sa svom bezobraštinom i prostaštvom da vlada ima otići. No izbori
o tome odlučuju. I na njih se valja pripraviti. Čak i s ponešto finoće, odgojenosti
i fer igrom.