Čovjek često zaboravlja dobrotu Boga koji naprotiv ostaje vjeran u svakom vremenu
– istaknuo je papa Benedikt XVI. na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred više
od trideset tisuća hodočasnika. Papa je nastavio kateheze o molitvi, a danas je objasnio
molitvu u 136. psalmu koji pjeva o Božjoj dobroti i njegovim čudesnim u povijesti
Izraelskog naroda. Psalam je svečana molitvena zahvala koja se tradicionalno pjevala
na židovskoj pashalnoj večeri u spomen velikih djela koja je Bog učinio za svoj izabrani
narod. Vjerojatno ga je i Isus pjevao na posljednjoj večeri s učenicima, jer čini
se da na njega misle evanđelisti Matej i Marko kada pišu: Poslije pjevanja psalama
iziđoše na Maslinsku goru. Obzor zahvale dakle osvjetljava težak put Golgote – primijetio
je Sveti Otac. Govoreći o sklopu psalma, rekao je da je napisan u obliku litanija,
te da se iza svakog spominjanja Božjega spasonosnog pothvata ponavlja – vječna je
ljubav njegova. Psalam je kratki prikaz povijesti izabranog naroda, od stvaranja do
ulaska u obećanu zemlju uvijek je Bog čudesno vodio narod svoj. Ulaskom u obećanu
zemlju iščezla je nesigurnost a nastupilo je vrijeme stabilnosti, ali i idolatrijske
napasti, miješanja s poganima i samodostatnosti, i prijetnja dakle sjećanju na velika
djela Božja – kazao je Papa dodavši da upravo stoga psalmist spominje ponižavanje
i neprijatelje, zbilju smrti u kojoj se opet Bog objavljuje kao Spasitelj, jer je
vječna ljubav njegova. Čitajući psalam spontano se nameće upit, kako ga možemo
učiniti svojom molitvom – primijetio je Sveti Otac. Važan je okvir psalma, početak,
kraj i stvaranje. Stvaranje je veliki dar Božji od kojega živimo, u kojem se Bog objavljuje
u svojoj dobroti i veličini, moramo dakle biti svjesni da je stvaranje Božji dar svima.
Potom slijedi povijest spasenja, naravno mi možemo reći da su oslobađanje iz Egipta,
prolaz kroz pustinju i ulazak u obećanu zemlju daleka prošlost koja nema veze s nama,
ali moramo biti pozorni na temeljni molitveni sklop psalma, Izraelovo pamćenje dobrote
Božje. Unatoč brojnim tamnim trenutcima, teškoćama i smrti, Izrael se sjeća da je
Bog bio dobar, sjeća se njegove moći i da je vječno njegovo milosrđe – objasnio je
Benedikt XVI. dodajući da je vrlo važno da se i mi sjećamo dobrote Božje. Sjećanje
biva moć nade, podsjeća nas na Božju prisutnost, da je Bog dobar i da je vječno njegovo
milosrđe. Sjećanje tako otvara put prema budućnosti, ono je poput svijetle zvijezde
koja nas vodi. Sjećamo li se i mi dobra, milosrdne i vječne ljubavi Božje ? zapitao
je Sveti Otac dodavši da je povijest Izraela i naša povijest koja govori o Božjoj
objavi i o izabranom narodu. Budući da se Bog utjelovio, postao jedan od nas, s nama
živio, trpio i umro za nas, s nama ostaje u sakramentu i u svojoj riječi. To je povijest,
pamćenje, dobrote Boga koji nam jamči svoju dobrotu i svoju vječnu ljubav – ustvrdio
je Benedikt XVI. i dodao: A u ove dvije tisuće godina crkvene povijesti, Božja
se dobrota uvijek iznova očituje, nakon tamnih razdoblja, nacističkih i komunističkih
progona, Bog nas je oslobodio, očitovao je da je dobar i moćan i da je vječno milosrđe
njegovo. Kao što je u zajedničkoj povijesti prisutno sjećanje na dobrotu Božju, i
svatko od nas ima svoju povijest spasenja. Te se povijesti moramo sjećati, nikada
ne zaboravljati velika djela koja je Bog učinio u našem životu. Vječno je njegovo
milosrđe, i ako sam danas zapao u gluhu noć, sutra me oslobađa jer je vječno milosrđe
njegovo – ustvrdio je Papa. Govoreći da se na kraju psalma ponovno govori o stvaranju,
jer Bog daje hranu svakom tijelu, psalam završava – kako je rekao – pozivom na hvalu:
Hvalite Boga nebeskog, vječna je ljubav njegova. Bog je dobar i brižan, daje baštinu
svojoj djeci i haranu za život. Bog je stvorio nebo i zemlju i sva tijela nebeska,
ušao je u ljudsku povijest da spasi svoju djecu, svojom dobrotom ispunja svemir, a
dajući kruh brine se za život. Nevidljiva Stvoriteljeva moć, opjevana u psalmu, objavljuje
se u malenoj vidljivosti kruha, koji nam omogućuje život, kruh dakle simbolizira ljubav
Boga Oca i otvara nas novozavjetnom ispunjenju, kruhu života, Euharistiji, koja nas
prati na kršćanskom putu, predujmljujući konačnu radost nebeske gozbe – objasnio je
Benedikt XVI. Završavajući katehezu na današnjoj općoj audijenciji Papa je rekao
da psalam podsjeća na najvažnije događaje u povijesti spasenja, sve do pashalnoga
otajstva u kojem spasonosno Božje djelovanje doseže vrhunac. Sa zahvalnom radošću
slavimo dakle Stvoritelja, Spasitelja i vjernog Oca, koji je tako ljubio svijet da
je dao svojega jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da
ima život vječni. U punini vremena, Sin je Božji postao čovjekom za naš život, da
spasi svakoga od nas, a kao kruh se dariva u euharistijskome otajstvu da stupimo u
njegov savez po kojem bivamo sinovi. Neizmjerna je milosrdna Božja dobrota i uzvišenost
njegove vječne ljubavi. Ovu katehezu želim zaključiti riječima iz Prve poslanice svetoga
Ivana, kojih se uvijek imamo sjećati u svojoj molitvi: Gledajte koliku nam je ljubav
Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja, a to i jesmo – zaključio je Benedikt XVI.
Pozdravljajući pak hodočasnike na raznim jezicima, hrvatskoj se skupini hodočasnika
obratio riječima: Upućujem srdačan
pozdrav svim hrvatskim hodočasnicima, a osobito vjernicima iz Splita. Zadaća je kršćana
sveto živjeti. Dok obilazite grobove apostola u gradu Rimu, sjetite se primjera njihovog
života kojega su dali za vjernost Kristu. Hvaljen Isus i Marija!