Postoji li pravo na pobačaj?

U međunarodnom pravu ne postoji pravo na pobačaj. Ne postoji u aktima Ujedinjenih naroda. Nalazimo ga samo u riječima generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona i u željama moćnog neomaltuzijanskog lobija koji ga podupire. Stoga je 6. listopada u Dag Hammarskjold Auditorium, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, predstavljen dokument od temeljne važnosti koji potvrđuje i proklamira pravo na život svakog ljudskog bića koje se treba roditi u bilo kojem dijelu svijeta, kako je zajamčeno od organizacije koja ih sve ujedinjuje, javlja portal La Bussola Quotidiana. To je odgovor na militantnu „kulturu smrti“ koja je na izravan način ovladala i među čelnicima međunarodnih organizacija, posebno Ujedinjenih naroda. Dokument pro-life, koji su izradili stručnjaci svjetskog glasa s područja filozofije, prava i politike, zove se „ SAN JOSE ARTICLES” (jer je u San José-u, Costa Rica, aktivna l’Inter-American Commission on Human Rights koja se zajedno sa Inter-American Court of Human Rights snažno zalaže za pravo na život) i nedvosmisleno ističe znanstveno dokazanu ljudskost začetog, naglašavajući da su već i nerođena djeca zaštićena aktima Ujedinjenih naroda za zaštitu ljudskih prava upravo stoga što su ljudska bića. Također otvoreno poziva organizacije koje smatraju da je pobačaj međunarodno pravo da podastru kao dokaze međunarodne zakone koji podržavaju njihovu tezu, pozivajući isto tako vlade da u pozitivnom smislu upotrebljavaju dokumente UN-a čiji je cilj upravo potpuno drugačiji, to jest štiti ljudski život od onih koji ga žele uništiti pobačajem.
S tim u vezi evo i razmišljanja akademika Mirka Vidovića u povodu izjave hrvatskoga predsjednika glede zakona o prekidu trudnoće kao o stvari savjesti. Akademik odmah kaže: Teško je shvatiti o čijoj se savjesti tu radi, o savjesti bremenite majke, medicinske ekipe koja iz nje vadi živ i normalan foetus ili pak o savjesti zakonodavca pa i ustavnog arbitra – šefa države. Ili svih njih zajedno s posvemašnjom odgovornosti za 'zakonito' ubojstvo.
Bilo kako bilo, ljudska je savjest dana samo i jedino svakom ljudskom biću i po njoj se čovjek razlikuje od ikojeg drugog živog bića. A o tom je važnom pitanju papa Benedikt XVI. govorio u njemačkom Bundestagu prilikom posjeta svojoj domovini navodeći svetoga Pavla u Poslanici Rimljanima: 'Ta kad se god pogani, koji nemaju zakona po naravi drže zakona i, nemajući zakona, oni su sami sebi zakon: pokazuju da je ono što zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest (Rim 2, 14 sl.). To je dokaz da zakon savjesti proizlazi iz ljudske prirode, koja je sastavni dio opće prirodne harmonije koja daje život, a ne koja ubija.
O umišljenosti onih koji smatraju da imaju pravo na ubijanje, Sveti je Otac rako na početku svojega govora u Bundestagu napomenom i opomenom njemačkoj naciji: 'Pobjeda može biti zavodljiva i može otvoriti put u zabludu o smislu prava koje vodi u uništenje pravednosti'. Jer, dodaje Papa, 'takvim shvaćanjem prava ne vidi se gdje je razlika između Države i organizirane bande kriminalaca.'
Akademik Vidović razvija svoju misao: U samom začetku čovječjeg embriona nalazi se ukupna potencijalnost buduće ljudske osobe uključujući tu i potencijalnost ljudske savjesti. Stoga je savjest mjerilo istine, spoznavanje istine vodi ljudsku osobu u slobodu, a naš je suplemenik sveti Jeronim to označio riječima: Neznanje je majka svakog zla. Istina oslobađa, a ne ubija. Svako ubojstvo drugog samoubojstvo je vlastite duše. Okrutne lažove i neznalice apostol Pavao nazvao je 'zvijeri s ljudskim izgledom'.
Kad je, dakle, riječ o istini, valja se priupitati: Zašto očajne majke, u rastućoj besposlici padaju u beznađe i podsvjesno ne žele da im se djeca rode kao robovi i da bez izgleda opstanu pod vlašću ludih mitomana i kleptomana? Zašto se siromašnoj rodilji ne osiguraju materijalni izvori da rodi i podigne svoje dijete, i time i njoj samoj osigura minimum sredstava za goli opstanak? Zar nema dovoljno onih brakova koji ne mogu imati djece pa da pomognu rodilji dolazak njezinoga začetoga čeda na ovaj svijet?
I na kraju se akademik Vidović još pita: Kada će ideološki fanatizam biti istjeran iz naših znanstvenih ustanova i cijelog sustava odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.
Ovome bismo mogli dodati i dio Papina govora u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu:
Sada se želim usredotočiti na središnju temu svojega kratkog promišljanja: to jest na savjest. Tema je savjesti transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temeljna je za slobodno i pravedno društvo, na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini. Naravno, mislim na Europu, čija je Hrvatska na povijesno-kulturnome planu oduvijek sastavnica, a to će doskora biti i na političko-institucionalnoj razini. Velika dostignuća modernoga doba, to jest priznavanje i jamstvo slobode savjesti, ljudskih prava, znanosti i slobodnoga društva, valja stoga potvrditi i razvijati zadržavajući otvorenima razum i slobodu prema njihovu nadnaravnom temelju, kako bi se izbjeglo to da se ta dostignuća izbrišu, kao što nažalost nerijetko možemo ustvrditi. Kvaliteta društvenoga i civilnog života, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovise o tomu „kritičnom“ čimbeniku, odnosno savjesti, o tome kako je se shvaća i koliko se ulaže u njezino oblikovanje. Ako se prema prevladavajućem modernom shvaćanju savjest ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda zapadnoj krizi nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom u čovještvu, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost.