Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra Papa je nastavio sa svojim katehezama
o molitvi. Kao što je prošle srijede, tumačeći 23. psalam, govorio o pouzdanju kao
bitnoj sastavnici molitve, tako je danas, tumačeći 126. psalam, govorio o molitvi
kao zahvalnosti i unatoč kadšto teškim trenutcima. Nije riječ samo o tome kako Bog
čini velika djela pojedincima nego i svemu narodu, što je razvidno iz povratka Izraelaca
iz Babilonskoga sužanjstva. I to je uzorak svakog spasonosnog Božjeg zahvata jer su
pad Jeruzalema i odlazak u babilonsko sužanjstvo bila bolna iskustva za izabrani narod,
ne samo na društvenom i političkom području, nego i osobito na vjerskom i duhovnom
– istaknuo je Benedikt XVI. te objasnio: Gubitak zemlje, kraj Davidove monarhije
i razaranje Hrama kao da poriču Božja obećanja, a izabrani se narod, raspršen među
poganima, pita je li ga Bog napustio. Stoga se prestanak sužanjstva i povratak u domovinu
doživljava kao vraćanje vjeri, pouzdanju, zajedništvu s Bogom, to jest prvobitnom
stanju, koje podrazumijeva obraćenje srca, praštanje, ponovno prijateljstvo s Bogom,
svijest o njegovu milosrđu i obnovljenja mogućnost da se iznova slavi Bog, što se
očituje u velikoj radosti, radosnim poklicima. Božji pothvati nemaju određene oblike,
oni su izvan okvira ljudske mašte, stoga se čuđenje i radost pretvaraju u hvalu: Velika
nam djela učini Jahve, opet smo radosni – istaknuo je Benedikt XVI. Bog čini čuda
u ljudskoj povijesti. Spasonosnim pothvatima svima se objavljuje kao moćan i milosrdan
Bog, utočiste potlačenog, koji ne zaboravlja vapaj siromaha, ljubi pravednost i pravo,
a zemlja je puna ljubavi njegove. Draga braćo i sestre, u svojoj se molitvi moramo
češće sjećati kako nas je Gospodin štitio, vodio, pomagao i zahvaljivati mu za sve
što je učinio za nas. Moramo biti svjesniji dobra koje nam čini Gospodin. Zaokupljeni
smo problemima i teškoćama i kao de ne želimo zamijetiti lijepe stvari koje nam Gospodin
daje. Ta pozornost biva zahvalnost i vrlo je važna za nas jer nam sjećanje na dobro
može pomoći u teškim trenutcima. Bog čini velike stvari, a tko to iskusi i u svome
srcu čuva prepun je radosti – ustvrdio je Sveti Otac. Govoreći o drugom dijelu
psalma, rekao je da on zanemaruje povijesni okvir i otvara se novim teološkim dimenzijama.
Utješno iskustvo oslobađanja iz Babilonskog ropstva nije dovršeno. Dok se radosno
slave velika djela Božja ujedno se očekuje da ih Bog posvema dovrši. U psalmu se isprepliće
primljeni i očekivani dar; život i smrt, radost i suze. Voda prevara pustinju u plodno
tlo, a to je prva slika kojom se služi psalmist – kazao je Papa i nastavio: Druga
je slika također uzeta iz težačkoga svijeta. Svake godine valja iznova obraditi i
posijati uzoranu zemlju. Naporna je sjetva ali veselje dolazi sa žetvom, jer dok sije
seljak ne zna hoće li sjeme uroditi plodom. Sjetva simbolizira pouzdanje i nadu. Potreban
je ljudski rad, ali o njemu ne ovisi urod. Seljak je svjestan da urod i žetva ovise
o brojnim čimbenicima. Sjetva je naporna, a radost je u žetvi – primijetio je Benedikt
XVI. dodajući da je Isus vrlo dobro poznavao to iskustvo i s učenicima je o tome govorio:
Tako, kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje
danju i noću. Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna. To je skriveno otajstvo
života, to su divne velike stvari spasenja koje Gospodin čini u povijesti ljudi, premda
ljudi ne poznaju tu tajnu. Božji pothvat, kada se očituje u punini, pokazuje svoju
neizmjernu dimenziju poput negepskih potoka, poput žitnih polja, a teret se sjetve
uopće ne može usporediti s radošću žetve. U žetvi se sve promijenilo, prestao je plač,
ustupio je mjesto poklicima radosti – rekao je Papa dodajući da te slike izražavaju
spasonosni zahvat Božji, izbavljanje iz Babilonskog sužanjstva koje je bilo poput
sjetve u odnosu na povratak u domovinu. U Kristovu otajstvu, u svjetlu Novoga
zavjeta, poruka je još jasnija – ustvrdio je Benedikt XVI. Vjernik prolazi kroz tamu
kao i zrno žita bačeno na zemlju gdje umire da bi urodilo plodom. Draga braćo i sestre,
ovaj nas psalam poučava da u molitvi moramo uvijek biti otvoreni nadi i čvrsti u vjeri
u Boga. U Isusu prestaje svako sužanjstvo, svaka je suza obrisana u otajstvu njegova
križa, smrti preobražene u život, kao što zrno žita umire u zemlji da bi postalo klas
– rekao je Sveti Otac. Bog je po Isusu Kristu uspostavio izvorno stanje, vratio
nas je u život, naše trpljenje pretvorio u radost. Kao što su Izraelci, vrativši se
iz Babilonskog sužanjstva, našli osiromašenu i opustošenu zemlju, teret sjetve i radost
žetve, tako i mi nakon upoznavanja Krista, puta, života i istine, ulazeći na teren
vjere u vjeri često nalazimo tmuran, tvrd, težak život, sjetvu sa suzama, ali sigurni
smo da nam na kraju Kristovo svjetlo daje veliku žetvu. Toga se imamo sjećati i u
mrklim noćima, ne smijemo zaboraviti da svjetlo postoji, da je Bog među nama i da
je njegova ljubav jača od svega. Stoga nikada ne smijemo zaboraviti na Božju prisutnost
u svojem životu, da je bolna sjetva početak novoga života – zaključio je Benedikt
XVI. Na završetku opće audijencije Papa je izrazio svoju žalost zbog događaja u
Egiptu. Duboko sam ožalošćen prizorima nasilja, počinjenog prošle nedjelje u Kairu.
U boli se pridružujem obiteljima žrtava i cijeloga egipatskog naroda, rastrganog pokušajima
remećenja miroljubiva suživota njegovih zajednica, koji naprotiv valja očuvati pošto-poto,
naročito u ovome trenutku tranzicije. Potičem vjernike da mole da egipatsko društvo
uživa u pravom miru, utemeljenom na pravednosti, poštivanju slobode i dostojanstvu
svakog građanina. Osim toga, podržavam napore egipatskih vlasti, civilnih i vjerskih,
u izgradnji društva koje će poštivati ljudska prava svih i, naročito, manjina, na
dobrobit nacionalnog jedinstva – rekao je Sveti Otac.