Priznavanje Palestine donijelo bi mir Bliskome istoku

Priznavanje bi Palestinske države imalo vrlo veliku simboličnu vrijednost – ustvrdio je William Shomali, pomoćni biskup Latinskog jeruzalemskog patrijarha. Biskup je za međunarodnu karitativnu udrugu Pomoć Crkvi u nevolji komentirao prijedlog Ujedinjenim narodima da prizna Palestinsku državu. Nadbiskup Dominique Mamberti, Tajnik za odnose s državama, poželio je odluku nadležnih tijela Ujedinjenih naroda koja će pridonijeti da se postigne konačni cilj, to jest ostvarenje palestinskog prava na neovisnu i suverenu državu i pravo Izraela na sigurnost, odnosno da međunarodna zajednica prizna granice dviju država.
Biskup Shomali smatra da bi priznavanje palestinske države bio čin velike simbolične vrijednosti, a s njim se slaže i msgr. Giacinto Boulos Marcuzzo, nazaretski biskup i vikar Latinskog patrijarhata, potvrđujući da je prijedlog „valjan i opravdan“. Prijedlog je odobrilo i Papinsko povjerenstvo za Palestinu, ustanovljeno 1949. godine da se skrbi za palestinske izbjeglice. Njegov lokalni ravnatelj Sami El-Yousef izjavio je za udrugu Pomoć Crkvi u nevolji da jedino Palestinska država, koja živi uz Izrael, može jamčiti mir u regiji. El-Yousef smatra da primanje Palestinske države u Ujedinjene naroda može iznova pokrenuti dijalog između Izraela i Palestine, zasnovan na međunarodnoj legitimnosti. Kada se jednom dogovori okvir, sve će drugo ići puno lakše – ustvrdio je El-Yousef dodajući da smatra ispravnijim da se Ujedinjeni narodi zauzmu za rješavanje problema nego da se Sjedinjenim Državama prepusti nadzor nad pregovorima, jer njihova je pristranost razvidna.
Biskup Shomali smatra da je osim političkog potreban i vrlo zahtjevni duhovni rad, u čemu kršćani mogu odigrati vrlo važnu ulogu. Svjesni smo velike odgovornosti a možemo stvarno pridonijeti uspostavljanju dijaloga za miroljubivi suživot, čije su bitne pretpostavke odricanje od nasilja, uzajamno poštivanje i želja da se uklone zapreke. Biskup smatra da će se mir pozitivno odraziti na kršćansku zajednicu, zaustavljajući iseljavanje i uvjeravajući mnoge vjernike da se vrate u zemlju gdje je rođeno kršćanstvo – istaknuo je biskup Shomali.
Govoreći pak o iseljavanju kršćana, rekao je da je započelo 1890. godine, kad su mnogi pobjegli od vojne obaveze, siromaštva i pomanjkanja vjerske slobode. Od tada se iseljavanje kršćana nije prekinulo, a vrhunac je bio 1949. i 1967. tijekom prve i druge palestinske pobune (intifade). Danas se stanje malo primirilo, ponajviše zahvaljujući dolasku hodočasnika, koji su pokrenuli turističku privredu otvarajući nova radna mjesta za kršćane. Kršćani su diskriminirani u zapošljavanju, stoga Pomoć Crkvi u nevolji kod lokalnih kršćana odavno naručuje i otkupljuje krunice i rukotvorine od maslinova drveta i madreperle.
Crkva i katoličke karitativne udruge nastoje zaustaviti iseljavanje kršćana iz Svete zemlje, ističu u udruzi Pomoć Crkvi u nevolji, napominjući da ti pothvati koriste cijelome stanovništvu. U ovom trenutku u Jeruzalemu gradimo osamdeset stanova za kršćane raznih vjeroispovijesti i za dvije muslimanske obitelji – ustvrdio je biskup Shomali. Latinski se patrijarhat skrbi za 13 škola na palestinskim teritorijima, s više od 5.800 muške i ženske djece raznih vjerskih opredjeljenja. Pomoć Crkvi u nevolji na palestinskim teritorijima i u Jeruzalemu podupire razne projekte za promicanje pomirbe, za izobrazbu svećenika i sjemeništaraca, obnovu pastoralnih centara i prijevoznih sredstava za župe. Pomoć Crkvi u nevolji, djelo Papinskog prava, koje je 1947. godine ustanovio pater Werenfried van Straaten, ostvaruje brojne projekte za potporu pastoralnog djelovanja progonjene i siromašne Crkve. Tijekom 2010. godine prikupila je 65 milijuna dolara u 17 država a ostvarila je 5.500 projekata u 153 države.