Papa molio Večernju s kartuzijancima

U prividnoj „praznini“ otkriva se „punina“ Božje nazočnosti – istaknuo je Sveti Otac u jučerašnjoj homiliji na Večernjoj molitvi s kartuzijancima u kartuziji Svetoga Stjepana i Brunu u kalabrijskom mjestu Serra san Bruno.
Papa je svoje apostolsko putovanje u Kalabriju završio Večernjom molitvom na kojoj je istaknuo važnost kartuzije: „povlačeći se u tišinu i samoću, čovjek“ u prividnoj praznini otkriva Puninu, odnosno Božju prisutnost. Riječ je o tišini – kako je rekao – koju današnje bučno društvo, zaglušeno medijima, često ne razumije i od nje strahuje, jer je smatra praznom. Nalazimo se danas, nastavio je Sveti Otac, pred nekom vrstom „antropološke mutacije“, zbog koje su neke osobe nesposobne „zadržati se duže u tišini i samoći“.
Papu su u tisućugodišnjem samostanu, koji je osnovao sveti Bruno, s dubokom poniznošću dočekali samostanci koje je Sveti Otac podsjetio na duboku povezanost između Petra i Bruna: Dolazim k vama i želio bih da ovaj susret istakne duboku svezu između Petra i Bruna, između pastoralnog služenja jedinstvu Crkve i kontemplativnog poziva u Crkvi. Crkvenom je zajedništvu uistinu potrebna nutarnja snaga, kako je istaknuo poglavar zajednice citirajući izreku „zarobljen od Jednoga“, koja se odnosi na svetoga Bruna „zarobljen od Boga“. Pastirska služba iz kontemplativnih zajednica crpi duhovnu snagu koja dolazi od Boga – ustvrdio je Benedikt XVI.
Obraćajući se samostanskoj zajednici, Papa je istaknuo da radikalni odabir življenja u jedinstvu s Bogom omogućuje pronaći skriveno blago, dragocjeni biser. Draga braćo, vi ste našli skrivenog blago, vrlo vrijedan biser, posvemašno ste odgovorili na Isusov poziv: „Ako želiš biti savršen, hajde i prodaj sve što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!“ Svaki je samostan, muški i ženski, oaza u kojoj se, s molitvom i meditacijom, neprestano produbljuje bunar žive vode za našu istinsku žeđu – ustvrdio je Sveti Otac.
Bez tišine je nemoguće moliti, a tišinu naročito izbjegavaju mladi u današnjem živčanom društvu. Povlačeći se u tišinu i samoću – objasnio je Papa – čovjek se izlaže prividnoj praznini, a koja je zapravo Punina, prisutnost Božja. Taj hod zahtijeva vremena i u očima svijeta se čini nemoguć. Monah, ostavljajući sve, tako reći riskira, izlaže se samoći i tišini da može živjeti od bitnoga, a upravo u tome nalazi duboko zajedništvo s braćom, sa svakim čovjekom. Netko bi mogao pomisliti da je dovoljno doći ovamo da bi se učinio taj skok. Ali nije tako – ustvrdio je Papa te objasnio:
Ovaj poziv, kao i svaki drugi, odgovor nalazi u hodu, u cjeloživotnom traženju. A upravo takav život, ili bolje životi, koji su čvrsto sjedinjeni s Kristom pridruženi su otajstvu spasenja. Kristov je križ nepomična točka usred promjena i poremećaja svijeta. Život u kartuziji sudjeluje u stabilnosti Križa, u Božjoj stabilnosti, u njegovoj vjernoj ljubavi. Ostajući čvrsto sjedinjeni s Kristom, kao mladice s lozom, i vi ste , braćo kartuzijanci, pridruženi otajstvu spasenja, poput Djevice Marije, koja je stajala kraj križa, sjedinjena sa Sinom u žrtvi ljubavi, i zato ste potrebni papi, Crkvi i svijetu – zaključio je Benedikt XVI.