Pregled tiska

Čudna je to zemlja Hrvatska. Toliko se gluposti izjavi s lijeve i s desne strane, a samo one koje dođu s desene – smetaju. I ne samo domaćim ljevičarima, jer se o tome odmah razgalame preko svih svojih obavijesnih sredstava, nego i onima izvan Hrvatske pa i u Europi. Kao da se svatko osjeti pozvan pa i nadležan Hrvatskoj dijeliti političke packe. A jučer smo proslavili dan neovisnosti. Od koga su ljevičari neovisni, moglo bi se pitati. A oni imaju i prednost u elektronskim medijima. Ta se pak prednost očituje i u svakojakom bezobrazluku i niskim udarcima, navodno demokratskom ljevicom. Čak se i jedan pjevač ljuti pa je takvima koji se anonimno javljaju svojim mudrolijama i prostaštvom na portalima posvetio pjesmu. Kažu da još nije počela predizborna kampanja, a prema količini žuči čini se da je već dobro uznapredovala. Žuč je usmjerena na suprotne tabore, ali začudo ima čak i zabrinutih tonova baš za suprotni tabor, kao da neki nisu uvjereni u to da njihov stil i ponude biračima ne zavrjeđuju pozornost. Ali i ta briga je samo lažna briga omalovažavanja. Kad će se jednom ljudi naučiti, kao u sportu, poštovati protivnika? Malo prije smo čuli kako se naš vjernički puk duhovno obnavlja ne bi li se znao nositi sa svojim životnim obvezama, zadatcima, teškoćama, ali i da unatoč svemu znade živjeti u slobodi i radosti djece Božje. Ponovit ću ono što mi je jedan liječnik specijalist u Splitu rekao kad sam na njegov upit što radim kazao da dajem duhovne vježbe časnim sestrama. Taj je liječnik jednostavno kazao: Ma što časnim sestrama, idite u Sabor. Odmah sam dogovorio da bih išao, ali me ne zovu. Kao što ne zovu ni Ivančića ni Linića.