Kada Bog postavi svoj šator kako bi nas primio, ništa nam ne može nauditi – poruka
je potpunoga pouzdanja koju je papa Benedikt XVI. istaknuo na današnjoj (5. listopada)
općoj audijenciji, održanoj na Trgu svetoga Petra, govoreći o 23. psalmu, posvećenom
„Dobrom Pastiru“. Obraćanje Gospodinu u molitvi obuhvaća radikalni čin pouzdanja,
u svijesti da se povjeravamo Bogu koji je dobar, milosrdan i blag, spor na srdžbu
i bogat ljubavlju i vjernošću – istaknuo je Sveti Otac na početku kateheze tumačeći
da zbog toga želi razmišljati o spomenutom psalmu koji je potpuno prožet pouzdanjem,
i u kojemu psalmist izražava sigurnost da je vođen i zaštićen, siguran od svake opasnosti,
jer Gospodin je njegov pastir. Riječ je – kako je rekao Papa – o tekstu koji je blizak
svima i svi ga vole. „Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam“, tako
započinje ova lijepa molitva – rekao je Sveti Otac. Osvrćući se na opis pejsaža koji
je dio 23. psalma, istaknuo je da nas u pustinjskoj sredini kao što je ona o kojoj
govori psalmist, „zelene poljane“ kamo Dobri Pastir vodi svoje stado upućuju na golemo
„dobro“ koje Pastir osjeća prema svojemu stadu. Draga braćo i sestre, i mi, kao psalmist,
ako idemo iza 'dobroga Pastira', koliko god izgledali teški, vijugavi ili dugi putovi
našega života, često i u duhovno pustinjskim predjelima, bez vode i pod gorućim suncem
racionalizma, pod vodstvom dobroga pastira, Krista, sigurni smo da idemo 'dobrim'
putovima, i da nas Gospodin vodi, da nam uvijek je blizu, te da nećemo ni u čemu oskudijevati
– istaknuo je Papa. Kada se u jednom trenutku nad stado spusti noć, ovce postanu
nemirne, jer – kako je primijetio Sveti Otac – mogle bi se spotaknuti, ili udaljiti
i izgubiti. Psalmist se, međutim, ne boji, osjeća se ohrabren, onako kako bi se trebali
osjetiti cijela Crkva i svaki pojedini vjernik. 'Ti si sa mnom', izraz je nepokolebljiva
pouzdanja, i sažima iskustvo radikalne vjere; - istaknuo je Papa - Božja blizina preobražava
stvarnost, mračna dolina gubi svu pogibeljnost, nestaju sve opasnosti. Stado sada
može ići mirno, praćeno prijateljskim zvukom štapa koji udara u tlo i označava umirujuću
nazočnost pastira. Tom ohrabrujućom slikom završava prvi dio psalma. U drugom
smo dijelu i dalje u pustinji, u kojoj pastir živi sa svojim stadom, ali nalazimo
se u šatoru koji se otvara kako bi pružio gostoprimstvo puno pozornosti – objasnio
je Sveti Otac. I tu se osjeća ozračje velike smirenosti. Gesta je to podjele ne samo
hrane, nego i života, u pružanju zajedništva i prijateljstva koje uspostavlja veze
i izražava solidarnost. Hrana, ulje, vino, darovi su od kojih se živi i koji pružaju
radost, jer idu dalje od nužno potrebnoga, i izražavaju besplatnost i obilje ljubavi
– rekao je Sveti Otac te istaknuo da je psalmist primatelj beskrajne pažnje, zbog
čega sebe vidi poput putnika koji pronalazi sklonište u gostoljubivom šatoru, dok
se njegovi neprijatelji moraju zaustaviti i gledati, jer je onaj kojega su smatrali
svojim plijenom stavljen na sigurno, postao je sveti, nedodirljivi gost. A psalmist
smo i mi ako smo stvarno vjernici u zajedništvu s Kristom. Kada Bog otvori svoj šator
kako bi nas primio, ništa nam ne može nauditi – istaknuo je Papa. Kada potom putnik
ponovno krene na put, božanska se zaštita nastavlja i prati ga na njegovu putu – rekao
je nadalje Sveti Otac te objasnio - Božja dobrota i vjernost stalna je pratnja psalmista
koji izlazi iz šatora i vraća se na put. Ali, sada je to put koji poprima novi smisao,
te postaje hodočašće prema Gospodinovu hramu, svetomu mjestu na kojemu pripovjedač
želi zauvijek „stanovati“, i na koje se želi „vratiti“. (…) Vratiti se u Hram i boraviti
u njemu želja je svakog Izraelca, a stanovati blizu Boga, u njegovoj blizini i dobroti,
težnja je i čežnja svakog vjernika – napomenuo je Papa, te katehezu završio podsjećajući
kako je lik Dobroga Pastira u Isusu pronašao svu puninu značenja. Isus je 'Dobri Pastir'
koji ide u potragu za izgubljenom ovcom, koji poznaje svoje ovce i daje za njih život.
On je pravi put koji nas vodi do života, svjetlost koja osvjetljava mračnu dolinu
i pobjeđuje svaki naš strah (…) Tko ide s Gospodinom, i u mračnim se dolinama patnje,
nesigurnosti i svih ljudskih problema, osjeća siguran. Ti si sa mnom: to je naša sigurnost
koja nas podupire – istaknuo je Sveti Otac. U pozdravima na raznim jezicima, Sveti
je Otac na engleskom jeziku posebno pozdravio izaslanstvo Teološkoga fakulteta grčkoga
Sveučilišta iz Soluna, koji je Papi dodijelio zlatnu medalju „Apostle Jason“. Sveti
je Otac tom prigodom rekao da se osjeća počašćenim tom gestom, prepoznajući u njoj
rječiti znak sve većega razumijevanja i dijaloga između katolika i pravoslavaca. Pozdravljajući
pak na slovačkom jeziku, Sveti je Otac spomenuo skori liturgijski spomen Blažene Djevice
Marije od Krunice. Otkrijte ponovno vrijednost molitve Krunice kao puta za osobni
susret s Kristom – potaknuo je Sveti Otac.