Ovdje se novine čude jučerašnjem Papinu spominjanju anđela čuvara, kao eto i papa
u njih vjeruje. Kao da su ta uzvišena bića neka čudovišta, a stavljena su nam u Božje
ime na raspolaganje da napredujemo u dobru. Neki se hrvatski portali zgražaju nad
ženskom klasičnom gimnazijom kao da djevojkama koje znaju kamo idu nije jasno da se
u takvoj gimnaziji imaju primjereno ponašati kao uostalom i svagdje drugdje. Nije
bez poteškoća nijedno životno razdoblje, a pogotovu mladenaštvo. Toga su svjesne časne
sestre i svojim postupcima samo žele tim mladim bićima olakšati dozrijevanje. Tko
god to ne vidi, ostaje mu zgražanje i nad vlastitom nedozrelošću. No ima i portala
koji se svemu tomu zgražanju rugaju upravo na način onih koji bi htjeli da mladi nikad
ne plivaju protiv struje svojih negativnih težnji. Napokon da smo i to doživjeli
da Hrvatski helsinški odbor počinje braniti hrvatske interese naspram srpskih optužbi
i da se jednom u Zagrebu s najljepšeg trga skine ime zločinca. To se čak pojavilo
na nekim hrvatskim elektronskim portalima, ali nisu dugo ostali. Još, očito, prema
nekima, nije vrijeme da bi izravno zagovaranje hrvatskih interesa imalo prvotno mjesto
u javom životu. Nisu li i te, bojažljive naznake pomaka nabolje, neizravna konstatacija
da i nakon 20 godina Hrvatska još ne uživa slobodu slobodne zemlje i države od različitih
repove jednoumlja i komunizma, a to znači od svega što ju je do sada sputavalo da
diše punim plućima slobode i istinskog zalaganja svih za opće dobro.