U svijetu svakih pet minuta poradi vjere premine kršćanin. Svake godine 105 tisuća
kršćana podnese mučeništvo. Pravi holokaust o kojem se nažalost vrlo malo govori,
to su neki od podataka iznesenih na skupu u Rimu, koji se održao pod geslom „Dobri
će biti mučeni. Progoni kršćana u 21. stoljeću“. Skup je održan u subotu, 24. rujna,
u prigodi dvadesete obljetnice zaklade „Svjetla nad Istokom“, udruge koja je nakon
pada Sovjetskog saveza u bivše sovjetske države počela slati knjige, krunice i druge
vjerske materijale. Na skupu su između ostalih govorili biskup Luigi Negri, te
zastupnik u europskom parlamentu Magdi Cristiano Allam, ravnatelj agencije Asia News
pater Bernardo Cervellera, te predstavnik Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi
za borbu protiv diskriminacije protiv kršćana i ravnatelj Studijskog centra o novim
religijama profesor Massimo Introvigne. Biskup Negri istaknuo je da se u kršćanskom
mučeništvu očituje nepravda, jer mu nije uzrok zloća nego intelektualna i ideološka
mržnja, nemogućnost prihvaćanja Kristove poruke te ideologija o ljudskoj samodostatnosti,
jer sve se ideologije slažu, bez obzira na njihove razlike, da je čovjek sam sebi
Bog. Biskup je također govorio o daru mučeništva kao najvećoj potvrdi Božjega duha.
Modernost završava u ateizmu, a ateizam u nasilju. Ideološka se istina potvrđuje u
isključivanju različitoga, zbog toga se u totalitarnim režimima različiti ubijaju.
Biskup je svoj govor zaključio tvrdnjom: Mučenici postoje, a svojim nas mučeništvom
potiču da budemo istinski kršćani; budući da su strastveni Kristovi svjedoci oni su
neumoljivi navjestitelji božanskog života svim ljudima. Govoreći o progonima,
nesnošljivosti, diskriminaciji i proganjanju kršćana danas, profesor je Introvigne
ustvrdio da su progoni kršćana istinski problem civilnoga društva. U svojoj knjizi
David Barrrett tvrdi da u svijetu ima više od sedamdeset milijuna kršćanskih mučenika,
samo u dvadesetom stoljeću bilo ih je više od četrdeset pet milijuna – objasnio je
profesor. U prvom desetljeću ovoga stoljeća bilo ih je 160 tisuća, a predviđa se da
će ih u drugom desetljeću biti 105 tisuća, to pak znači svakih pet minuta neki kršćanin
nastrada iz mržnje prema vjeri – ustvrdio je profesor Introvigne i dodao: Zanimljivo
je to da svi suosjećaju sa žrtvama, ali nitko ne traži ubojicu. Među krvnicima su
islamski fundamentalizam, primjerice u Pakistanu gdje se otpadništvo od islama kažnjava
smrću, a ne ispovijedanje islama smatra se blasfemijom. Glede toga profesor je spomenuo
još trideset četiri smrtne osude slične osudi Asije Bibi. Komunistički režimi u Sjevernoj
Koreji i Kini progone kršćane, također i vjerski nacionalizmi u Indiji i Indokini.
U Europi se pak očituje nesnošljivost kao kulturna i pravna pojava – zaključio je
profesor Introvigne. Za potvrdu spomenutoga evo samo kratkoga pregleda današnjega
tiska. International Herald Tribune ističe da se kršćani u Siriji plaše najgorega
ukoliko Asad padne. U Iranu evangeličkom kršćaninu, oženjenom i ima dva sina od 8
i 9 godina, prijeti smrt jer se obratio s islama. Tamo je, prema pisanju današnje
Repubblike, samo u kolovozu ove godine javno uništeno ili spaljeno 6.500 primjeraka
Biblije. Inače u Iranu, uglavnom Teheranu ima 100 tisuća kršćana od kojih 35% katolika.
NZZ donosi opširni članak o progonu kršćana u dojučerašnjoj tolerantnoj zemlji
Indoneziji. Je li što bolje kod nas? Nema ubojstava, to je završilo ratnim strahotama
kad su se rušili vjerski objekti te ubijale i oskvrnjivale osobe, o čemu neki ne vole
ni čuti. Ali sada smo civiliziraniji, pa se na portalima neki skandaliziraju što bi
duhovnik studenata imao predavati nastavničkom zboru u školi u Brodu. Ta zar studentski
kateheta stvarno spada u nazadnjake zadnje vrste ili pak oni koji ga ne mogu podnijeti?
Mi smo mislili da je takozvani mračni srednji vijek daleko iza nas, a zapravo ga otkrivamo
posebice u nekim napisima po novinama i portalima, a naročito u komentarima nakon
članaka. Tu je tako očiti toliko razvikani govor mržnje prema svemu vjerskom, crkvenom
i Božjem. Takvi kao da ne poznaju riječ tolerancija ili snošljivost. A kad bi se roditelji
pobunili na ono što se njihovoj djeci sugestivno u školskim udžbenicima, primjerice
iz engleskoga jezika, serviraju stvari koje bi imala zavoljeti poput noći vještica
i magije, što bi takvi graknuli na roditelje.