Ne samo njemački, nego i drugi tisak, s tek završenog Papina puta u Njemačku već u
naslovima ističu i pojedine Papine izričaje te način nastupa. Uglavnom se izvjestitelji
slažu da je glavni Papin govor bio u njemačkom parlamentu i da bi političari morali
ponovno i ponovno taj govor čitati i meditirati. Za govor u Freiburgu u Konzerthausu
kažu da je Papina oporuka, a zapravo je riječ o novoj evangelizaciji te o naravi i
poslanju Crkve. Pritom se također spominju i opažanja da je Papa očitovao snagu izraza
i riječi te blagost u načinu. Poneki su uvjereni da je Benedikt XVI. uspio ukloniti
neke predrasude, a ima novinara koji su oduševljeni Papinim pristupom ekološkoj problematici.
Nekima se pak čini da Papa nije uvjerljiv te da protestanti baš nisu oduševljeni.
Hrvatski su portali i neke novine isticale Papine riječi o agnosticima. Zanimljivo
je pritom da oni koji se na riječima priznaju agnosticima, a to znači da ni u što
nisu sigurni, gotovo od Pape traže potvrdu da su na dobrom putu u nebo. Agnostici,
dakle, nisu tako sigurni u svoje nevjerovanje, jer i oni očekuju nebo tj. kraljevstvo
Božje. Vjernici koji još nisu dopustili da ih iskreno prožme vjera sa svim njezinim
posljedicama u osobnim i društvenim zauzimanjima, imaju i od onih koji ne vjeruju
učiti na tom putu prema Bogu, a onda također željeti da i agnostici ili nevjernici
dožive već na zemlji taj susret s Bogom u vjeri. Zarobljenima modernošću Papa je
poručio da na modernost ne spada razvodnjavanje vjere. Kršćani su stoga prvi pozvani
da brane neokrnjeno ljudsko dostojanstvo, a na tom putu darivanja samih sebe za druge
najbolje će im pomoći Isusova Majka.